Enes Bunjo. Foto: BIRN BiH

Direktor zabranjene Turističke zajednice Kantona Sarajevo Šemsudin Džeko izjegavao je razgovor sa novinarima o tome gdje je danas novac koji je uplaćen na račune zajednice i advokatske kancelarije.

Sudije Općinskog suda u Sarajevu nisu odgovorile na zahtjev za uvid u predmet u kojem bi trebalo da se nalaze podaci ko je potpisivao dokumente, pa BIRN BiH nije mogao nezavisno potvrditi imena uz pečate. Prema izvoru BIRN-a BiH, koji je imao uvid u sudske dokumente, pečate na punomoći za naplatu novca dali su nekadašnji direktor kantonalne i predsjednik Federalne turističke zajednice, Šemsudin Džeko i Ante Baotić.

Džeko ni nakon obećanja za razgovor i nekoliko poziva i SMS poruka, nije pristao na intervju. BIRN BiH nije mogao doći do Baotića za komentar.

Pravnici sa kojima su novinari BIRN-a BiH razgovarali postavljaju pitanje zašto bankovni račun zajednice nije ugašen u isto vrijeme kada je naređeno gašenje same zajednice.

“Te takse nikako nije moglo naplatiti pravno lice koje više ne postoji“, kaže Elmedina Bojičić, advokatica nove Turističke zajednice.

“Sad se postavlja pitanje kako oni imaju otvoren transakcijski račun? Ovo su sad stvari iz oblasti krivičnog prava“, objašnjava Bojičić.

(Ne)zakonita naplata po ustaljenom principu

Turistička zajednica KS. Foto: BIRN BiH

Kancelarijski inventar podsjeća da je u Branilaca Sarajeva 21 svakodnevno nekolicina radnika dolazila na svoje radne obaveze i izgleda kao da su izašli na popodnevni ručak.

Tako je zaista i bilo do kraja 2016. godine, ali portir u zgradi “ZOI'84“, gdje su godinama bile prostorije nekadašnje Turističke zajednice Kantona Sarajeva, novinarima BIRN-a BiH kaže da tu nema nikoga.

Advokatica turističkih zajednica Maida Galijatović pokušala je objasniti njihov sadašnji pravni status.

„Tu rade… Ma ne znam, vjerujte da ne znam ni šta rade. Ali znam da plaćaju poreze, plaćaju račune…“, kaže Galijatović.

Ustavni sud Federacije proglasio je 2014. godine neustavnim i neusklađenim sa Ustavom Federacije Zakon o turističkim zajednicama i promicanju turizma Federacije, a sve turističke zajednice sa područja Federacije postale su nezakonite i morale su prestati sa radom.

Tadašnji dopremijer Federacije Jerko Ivanković Lijanović je godinu ranije tražio utvrđivanje ustavnosti Zakona i Uredbe o članarinama jer je Zakon regulisao turizam na teritoriji cijelog entiteta, iako je Ustav predviđao da je nadležnost za turizam podijeljena između entitetskog i kantonalnog nivoa.

Kanton Sarajevo je nakon ove presude donio Zakon o turizmu, a kasnije i Odluku o osnivanju nove Turističke zajednica Kantona. Zajednica je 2016. godine upisana u sudski registar. Zamišljena je kao nasljednik stare zajednice, ali u novoj kažu da nikada nisu dobili dokumentaciju od svojih prethodnika.

Nova zajednica je, prema Zakonu o turizmu Kantona Sarajeva iz 2016. godine, bila dužna preuzeti prava, radnike i obaveze ranije ugašene Turističke zajednice. No, tada nastaju i problemi za njih jer nisu preuzeli potraživanja, tako da sva sredstva od ranijih dužnika ni dan-danas nisu stigla na njihov račun.

Pošta stare je stizala na adresu nove Turističke zajednice, a tako je aktuelna uprava zapravo i saznala da stara zajednica i dalje naplaćuje potraživanja. Umjesto preuzimanja potraživanja, Skupština Kantona Sarajevo sredinom 2017. godine donosi izmjene Zakona o turizmu Kantona Sarajevo i briše upravo član koji se na to odnosi.

Bivši ministar privrede u Vladi Kantona Sarajevo, Muharem Šabić, za BIRN BiH kaže da se ne sjeća toga i da ne želi komentarisati odluku.

“Radio sam taj posao, ali ja nisam iz oblasti turizma, nemam o tome ni znanja“, kaže Šabić.

Stara Turistička zajednica je od 2004. do kraja 2013. godine na ime turističkih članarina i boravišnih taksi naplatila više od 30 miliona maraka, sa prosječnim godišnjim prihodima većim od tri miliona maraka. Taj niz i naplatu ranijih potraživanja trebala je nastaviti nova Turistička zajednica.

“Meni je to zaista najveća enigma, praktično se [kao kanton] odreknete svega što ta firma ima. Potraživanja su vjerovatno ogromna, ako samo vidite po toj jednoj presudi, to su sigurno stotine hiljada maraka“, kaže šefica finansija aktuelne Zajednice u Sarajevu, Mersiha Mehmedagić.

Iako je stara Turistička zajednica u naravi pokrenula te postupke, ona je izgubila pravni subjektivitet Zakonom o turizmu i oni su trebali prestati postojati, pojašnjava advokatica aktuelne Turističke zajednice, Elmedina Bojičić.

“Samim tim, njen pravni nasljednik je nova Turistička zajednica koja je trebala da okonča te postupke i da se po okončanim postupcima dosuđeni troškovi uplate na račun nove Turističke zajednice, jer stara ne postoji“, kaže ona.

Sudske presude neusklađene sa zakonskim propisima

Maida Galijatović. Foto: BIRN BiH

Bunjo se decenijama bavi prodajom automobila i kaže da nikada ranije nije plaćao turističku taksu jer se nije smatrao turističkim djelatnikom.

Za tu obavezu Bunjo je, kaže, saznao kod prijavljivanja završnih računa i 2012. Godine – kada je stigla prva tužba. Ali kaže da je ta tužba odbačena pri Općinskom sudu u Sarajevu.

Osam godina kasnije stižu presude Općinskog suda u Sarajevu da je turističkim zajednicama Kantona Sarajevo i Federacije dužan platiti 62.000 KM potraživanja za 2007. i 2008. godinu koje su sa kamatama i troškovima parničnog i izvršnog postupka narasle na više od 110.000.

U međuvremenu, dok su trajali sudski postupci, Zakon po kojem je bio obavezan platiti taksu proglašen je neustavnim, a turističke zajednice su trebale prestati postojati.

Ali Bunjo kaže da je od suda dobio uputstvo da novac uplati na račune stare Turističke zajednice, a dio i na račune kancelarije opunomoćenih advokata.

“Mi sad plaćamo turističkoj zajednici koja ne postoji“, navodi Bunjo, pokazujući sve zakonske propise koje je njegov advokat uputio kao žalbu.

Advokat Senad Pizović, koji je zastupao “Bunjo Grupaciju“ , na ročištu 2019. godine je zatražio da advokati koji zastupaju obje turističke zajednice dostave rješenje o registraciji ne starije od šest mjeseci. Prema njegovoj izjavi iz zapisnika, oni su to odbili sa obrazloženjem da “neće dostavljati takva uvjerenja“.

Kantonalna inspekcija u Sarajevu je lokalnoj Turističkoj zajednici još 2017. godine zabranila rad.

No, Općinski, Kantonalni i Ustavni sud se na to nisu obazirali i presude su donosili u njihovu korist.

Bunjo je tokom postupka Općinskom sudu u Sarajevu sugerisao da ne treba uplatiti sredstva, s obzirom na to da im je rad zabranjen.

Iz ureda za odnose s javnošću Općinskog suda u Sarajevu kažu da ne mogu komentarisati obrazloženja presuda.

Bunjo ni danas nije siguran gdje je završio novac koji je uplatio na račune staroj Turističkoj zajednici.

On je dio novca uplatio na račun stare federalne turističke zajednice , ali se to desilo godinama nakon što je ona trebala biti ugašena.

Poništavanje starog zakona značilo je da svaka turistička zajednica koja je bila upisana u registar Federalnog ministarstva okoliša i turizma treba prestati s radom do usaglašavanja ili donošenja novog zakona. To je trebao riješiti Parlament Federacije najkasnije šest mjeseci od donošenja presude, no to nikada nije učinio.

Na taj način registar je također postao neustavan i nezakonit, upozorili su iz Federalnog ministarstva u odgovoru Vladi Kantona Sarajevo još 2016. godine u kojem navode da “upisnik turističkih zajednica ima isti pravni status kao osporeni Zakon i suprotan je Ustavu Federacije“, i da je vođen do presude Ustavnog suda.

U odgovoru BIRN-u BiH iz Ministarstva kažu da više ne posjeduju dokumentaciju o staroj Turističkoj zajednici Federacije. Federalno ministarstvo nikada nije izvršilo brisanje tih turističkih zajednica iz registra pri Ministarstvu.

Sredinom 2017. godine Vlada Kantona Sarajevo je zadužila novoosnovanu Turističku zajednicu da raspiše javni poziv za potpisivanje sporazuma o preuzimanju zaposlenika stare Turističke zajednice. Mersiha Mehmedović vjeruje da je cifra potraživanja stare zajednice do sada ogromna.

“Da smo napravili primopredaju, preuzeli poslovne knjige i vidjeli stanje, dugovanje, potraživanja, mi smo to mogli preuzeti i  tačno znati koji je to iznos“, kaže Mehmedagić iz Turističke zajednice.

Određeni broj radnika je preuzet ali ne i potraživanja, a idućih nekoliko godina trajalo je ubjeđivanje čiji je novac, što se dešavalo do 2022. godine, kada je advokatica Bojičić prvi put zvanično kontaktirala advokaticu Galijatović.

“Kažem ja: ‘Vi nemate ni otvoren račun, nemate radnike.’ Kaže ona: ‘Imamo mi otvoren račun, imamo radnike.’ Kažem ja: ‘Dobro, zašto onda mi upošljavamo vaše radnike ako vi poslujete i radite, zašto mi upošljavamo radnike po presudama?’“, prepričava Bojičić razgovor koji je vodila sa Galijatović.

Galijatović potvrđuje da Džeko ima pečat, blagajnu i raspolaže pečatom u ovom momentu kao i dalje odgovorna osoba. Dodaje da je odluka da novac ide preko računa advokatske kancelarije bio stvar dogovora.

“Samo jednom je bilo potraživanje uplaćeno na naš račun. Mi smo naš dio zadržali, a njihov proslijedili. Tako može po punomoći, zakon dozvoljava“, kaže Galijatović i odgovara da ne zna kome novac dalje ide.

Novac bez traga

Općinski sud u Sarajevu. Foto: BIRN BiH

Govoreći o tome zašto sudovi nisu vodili računa da li je ugašena stara Turistička zajednica kada su naređivali plaćanje na njene ili račune njenih advokata, predsjednik Advokatske komore u Federaciji, Bekir Gavrankapetanović, objašnjava da sudija u izvršnom postupku ne mora znati kakav je pravni status potražioca. U konkretnom slučaju, advokatice nisu imale obavezu da obavijeste sudiju da je tadašnjoj Turističkoj zajednici zabranjen rad.

“Sudija izvršni dođe, došla mu presuda, pravosnažna, traži se izvršenje. Advokat priložio punomoć za naplatu i glavnog duga i troškova na njegov račun. I on to primi na račun“, objašnjava advokat Gavrankapetanović.

No, napominje da u konačnici advokat zna gdje je novac završio, odnosno da li je završio na računu Turističke zajednice kojoj je zabranjen rad i koja praktično ne postoji više. Postupak provjere moglo je provesti Kantonalno tužilaštvo.

“Da zovne nju i kaže: ‘Bogati, gdje su pare otišle?’ Ona kaže [naprimjer]: ’Evo, došao generalni direktor, potpisao da je preuzeo za Turističku zajednicu.’ Ona ima dokaz sigurno, nekakvu priznanicu, možda je taj Džeko potpisao“, objašnjava Gavrankapetanović.

Advokatska kancelarija Bavčić-Galijatović je, prema riječima Galijatović, od ranije imala punomoći za zastupanje turističkih zajednica, ali Šemsudin Džeko i Ante Baotić nisu odgovorili na pitanja da li su neke punomoći potpisali i kako su za to imali ovlaštenja i kasnije kada je zajednicama rad zabranjen.

“[Da li ta firma zaista postoji i radi] ja u to ne ulazim, ja dobijem punomoć od njih da zastupam njihove interese i to je to. Stvarno ne mogu o tome ni suditi, ni govoriti, niti znati. Ja dobijem punomoć, morate razlučiti te stvari“, pojašnjava advokatica Galijatović svoju saradnju sa Turističkom zajednicom.

Prema podacima Finansijsko-informatičke agencije (FIA) kojoj su kompanije u Federaciji dužne dostavljati svoje godišnje finansijske izvještaje, stara Turistička zajednica Kantona Sarajevo je tokom 2019. i 2020. godine imala samo dva uposlenika, te je nastavila ostvarivati prihode nešto veće od 80.000 maraka. U istom periodu imali su gubitke veće od 170.000 maraka, dok su im kratkoročne obaveze bile ukupno nešto manje od milion maraka.

Podaci za 2021. godinu još uvijek nisu dostupni, a na stranici Agencije se navodi da je račun u banci i dalje aktivan.

Džeko i novinari BIRN-a BiH su telefonskim razgovorom dogovorili sastanak i intervju, ali on se nakon tog razgovora nikada više nije javio, niti odgovarao na SMS poruke. Baotić nije odgovarao na pozive. BIRN BiH nije mogao dobiti njegov komentar.

Prema zvaničnim podacima u Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Sarajevu, Džeko i njegova supruga su od 2008. do 2015. godine stekli četiri vrijedne nekretnine, a jednu su prethodno već posjedovali. Vrijednost nekretnina je bila 660.000 maraka.

Šemsudin Džeko je 2005. godine imao ugovor sa Fondom za izgradnju stanova za članove porodica šehida i poginulih boraca Kantona Sarajevo za novčanu pomoć od 86.308 maraka kako bi izgradio potkrovlje na već postojeći stan u centru Sarajeva. Tada je dobio petosoban stan od 150 kvadrata.

Tri godine poslije krenuo je trgovati nekretninama, pa je 2008. godine kupio troiposoban stan u naselju Otoka za 160.000 maraka, a novac je prethodnim vlasnicima isplatio “na ruke“.

Džeko i supruga su 2013. godine kupili još dvije nekretnine. On je u sarajevskom naselju Koševo kupio dvoiposoban stan za 80.000 maraka, a supruga Muradija petoiposoban, također u centru grada za 280.000 maraka.

Dvije godine poslije su kupili posljednju nekretninu – dvoiposoban stan na ime supruge, odmah pored zgrade u kojoj stanuju u centru Sarajeva, vrijednosti 140.000 maraka.

Podaci iz Općinskog suda u Sarajevu pokazuju da za kupovinu nekretnina nisu korišteni krediti.

Tokom razgovora sa novinarima BIRN-a BiH, Bunjo je nekoliko puta ponovio da ne vjeruje da će vratiti svoj novac.