Macura Rade: Pucnjava u Turjaku i kratki susret s optuženim

Svjedok Stojan Pećanin kazao je da je bio kući u Turjaku 23. juna 1992. kada je u noćnim satima začuo pucnjavu. On je rekao da u selu nije bilo struje i da nije smio izaći.

“Sutradan smo čuli da je ranjen naš mještanin Samardžija, da je naišla grupa naoružanih ljudi”, kazao je Pećanin.

On je dodao da mu je Mirko Samardžija poslije pričao da je bio na straži na raskrsnici kada je čuo da neko ide i povikao im da stanu, ali da su odmah zapucali prema njemu i još jednom kolegi. Od Samardžije je čuo da su u toj grupi imali automatsko naoružanje i jedan puškomištraljez.

Svjedok je kazao da je Samradžija dugo bio u bolnici i da je kasnije preminuo.

Pećanin je ispričao da je jutro nakon pucnjave vidio Macuru, koji je izlazio iz Pošte u selu. Kazao je da su se pozdravili i da je Macura otišao kombijem prema Gradišci. Dodao je da se vratio kući i da se pucnjava i dalje čula. Svjedok je rekao da je sutradan otišao u svoju jedinicu u Banjaluku i da ne zna šta se dalje dešavalo.

Na sugestiju tužiteljice Olivere Đurić da on ne zna gdje je Macura otišao i da li se negdje zaustavljao, Pećanin je rekao da ne zna.

Macura je optužen da je, kao komandir Prve čete Drugog bataljona Prve gradiške brigade, za vrijeme pretresa terena u mjestu Turjak u junu 1992. godine – gdje se nalazila grupa civila bošnjačke nacionalnosti iz Kozarca, koja se, bježeći pred ratnim sukobima, pokušavala prebaciti do granice s Hrvatskom – bio prisutan tokom ubistava deset civila, među kojima su bile i tri žene.

Na poziv Odbrane, svjedočio je i Vladimir Slijepčević, koji je ispričao kako je jedne prilike otišao u bolnicu u Gradišci jer se nije dobro osjećao. Kazao je da je sjedio na klupi ispred bolnice kada je došao narandžasti kombi. Kada je prišao, vidio je Macuru kojeg su zvali Mačak i Vučenovića zvanog Vučko.

“Nisu bili raspoloženi za razgovor. Samo mi je Vučko odmahnuo da je ranjen Veka”, prisjetio se Slijepčević.

Suđenje se nastavlja 27. decembra.