Radić Pero i ostali: Svjedokinja tvrdi da joj je optuženi “ubio četvero iz kuće“

Hajrija Hasanović rekla je u Sudu Bosne i Hercegovine kako je njena jedina želja da Vlado zvani Tošanov bude iza rešetaka.

“To mi je jedina želja jer mi je ubio četvoro iz kuće“, rekla je svjedokinja.

Ona je živjela sa mužem i dvoje malodobne djece u Jusićima do početka maja 1992. godine, kada su pobjegli kod njenih roditelja u Međeđu.

“Mensur Ibrahimović je hodao po selu i rekao da je Pero Jarac naredio da se svi vratimo u selo, da nam neće biti ništa“, rekla je svjedokinja i dodala da su se vratili.

Potom je 27. maja 1992. godine komšinica došla na njena vrata i rekla da su tenkovi i vojska krenuli ka selu, a muž je pobjegao sa dvojicom braće, dok se ona se sa djecom, svekrvom i jetrvom sakrila u podrum kuće Mehmeda Junuzovića, ispričala je Hasanović.

“Tada je došao Vlado i kundakom udario u vrata, a moj djever Jasmin je rekao da je Vlado rekao da svi izađemo“, navela je svjedokinja, te dodala kako su tu odvojili muškarce, a žene i djecu su poveli prema česmi u Jusićima.

“Tada je jedan vojnik telefonom zvao i čula sam kada je rekao: ‘Perko, gdje ćemo sa ženama i djecom?’, a ovaj mu je odgovorio: ‘U školu u Malešiće'“, ispričala je svjedokinja.

Odatle su ih odveli na autobusnu stanicu, gdje je vidjela muža, svekra i djeverove – uhapšene – kako ih vode ispod kuće zavezanih ruku, kazala je ona.

Pješke su krenuli ka školi u Malešićima, u pratnji vojnika. Tu su ih, kako je navela, smjestili u učionice, gdje su ostali oko dva sata, a potom ih odveli na Crni vrh, prema Memićima, gdje su prešli na slobodnu teritoriju.

“Muškarci su ostali u Malešićima“, rekla je svjedokinja.

Posmrtne ostatke muža, svekra i djeverova je našla u masovnoj grobnici na Crnom vrhu, gdje je ukupno pronađeno 48 žrtava.

Pero Radić zvani Jarac, Božo Vidović, Petko Tomić zvani Gavran i Crni gavran, Branko Studen i Vlado Ristanović zvani Tošanov, terete se za ubistva najmanje 48 osoba te progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Jusići kod Zvornika u maju 1992. godine.

Branilac Pere Radića, Dejan Bogdanović, predočio je svjedokinji izjavu koju je 2013. godine dala Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, a u kojoj nije spominjala optuženog Radića.

Svjedokinja je rekla kako se tada nije svega sjetila, te da su je obuzele emocije i da se odlično sjeća svega što je proživjela.

“Pero Jarac je znao sve po selu, provodio je vojsku, mi znamo da je to on“, rekla je svjedokinja.

Branilac Vlade Ristanovića, Miloš Perić, pitao je svjedoknju da li joj je svekrva rekla da je Vlado došao njima kući na vrata i rekao im da izađu jer će izgorjeti, na šta je svjedokinja rekla da nije tako bilo.

I Perić je podsjetio svjedokinju da, u ranije datoj izjavi, nije pominjala Vladu, na šta je ona odgovorila da se nije sjetila svih detalja, te da Vlado zna šta je bilo s njenim članovima porodice, jer je bio u Jusićima.

Nastavak suđenja zakazan je za 29. novembar.