Kuzmanović i ostali: Optuženi igrao ruski rulet pištoljem

Kuzmanović i ostali. Foto: Sud BiH

Svjedočeći iz Njemačke putem videolinka, Zijad Redžić je ispričao da je početkom maja 1992. godine živio u Gornjoj Osilici u Tesliću te da nije pripadao nijednoj vojnoj jedinici. Kazao je da se ništa nije dešavalo do 8. juna, kada su Hrankoviće počeli gađati tenkovima sa Memić brda i kada su mještani Osilica pobjegli u šumu.

Posvjedočio je da su u noći sa 9. na 10. juni prenoćili u svojim kućama, a da su ujutro oko kuća zatekli rezervne policajce i vojnike, koji su im kazali da se moraju okupiti kod trgovine na izlazu iz sela.

“Srbijanac je naredio da izađem iz stroja i on je rekao: ‘Evo vaš komšija je primio džihad’, ja za tu riječ nisam nikad čuo”, kazao je Redžić, dodavši da ga je zatim pet do šest vojnika ili policajaca odvelo u kanal te su ga šutali nogama i udarali puškama, a zatim svezali.

U nastavku svjedočenja je ispričao da su mještane potrpali u autobuse, da su njega i još pet momaka odveli u selo Sekulići, gdje su ih udarali, a zatim ih odvezli u Pribiće, gdje su ih također udarali i smjestili u jednu prostoriju.

“U drugim prostorijama je bilo još ljudi, čuli su se jauci, plač, udarci, sve se čulo”, izjavio je Redžić, objasnivši da je nakon toga došao kombi, u koji su potrpali njih 15-16, te ih odvezli prema Tesliću na lokaciju ispred policije.

Dodao je da su mu tada prišli Milenko Stojanović i Marinko Đukić, kojeg je poznavao odranije, te da su ga odveli na prvi sprat u prostoriju, u koju je ušao čovjek nižeg rasta i kojem je Marinko “Đuka” rekao: “Podrobi ovog baliju.”

Kazao je da ga je tada “polomio”, a da su ga Marinko i Milenko šutali. Nakon toga je, kako je naveo, odveden u prostoriju u kojoj je bilo oko 40 civila te da je “u neka doba noći” ušao Kuzmanović s policajcima.

“Izvadio je pištolj, stavio u njega metak, okrenuo i stavio meni na glavu i rekao: ‘Ovo je ruski rulet’, i povukao je obarač”, ispričao je Redžić, dodavši da je sutradan ispitivan kod sudije u susjednoj zgradi te da poslije dolazi “Piko”, koji ga je natjerao da stavi ruke na sto, nakon čega ga je tukao bejzbol palicom.

Kazao je da je poslije odveden u prostorije Teritorijalne odbrane (TO), gdje je s njim bilo još 50 do 60 ljudi, koje je poznavao, te da je svaki dan izvođen dva do tri puta, gdje je – po naredbi Miroslava Gojića i Marinka “Đuke” – tučen. Dodao je da su tu preminula dva 17-godišnjaka te da je logor raspušten 7. jula.

Na upit tužiteljice Enise Adrović kako se osjećao u trenutku kada je Kuzmanović pištoljem igrao ruski rulet, svjedok je izjavio da je “molio Boga da ga ubije” te da i danas živi s posljedicama.

Kuzmanović, Markočević i Đukić su optuženi za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u Tesliću – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i član Kriznog štaba u Tesliću, Markočević komandir, a Đukić šef Kriminalističke službe.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Redžić je izjavio da je ispitivan pred istražnim sudijom u junu 1992. godine te da je davao izjavu i u julu. Potvrdio je da u tim izjavama nije spominjao Kuzmanovića, da nije bio maltretiran početkom maja, kada je pregledan na punktu u Barićima, te da je bilo oko 200 mještana Gornje Osilice tokom okupljanja.

Na upit Kuzmanovićeve braniteljice Vesne Tupajić-Škiljević da li mu je poznat termin “Suljini ćelavci”, svjedok je rekao da o tome ne zna ništa, nakon čega je potvrdio da je u izjavi kazao da su ih tukli jer su bili ošišani naćelavo. Rekao je da ne zna razliku između vojne i civilne policije.

Odgovarajući na pitanja Đukićevog branioca Branka Lukića, svjedok je potvrdio da je Srbijanac bio u “šarenoj zelenoj uniformi”, da je Gojić bio rezervni policajac te da on jeste bio u čizmama, ali da se ne radi o vojnim. Dodao je da su Stojanović i Đukić bili također u “zelenoj šarenoj uniformi”.

Nastavak suđenja je zakazan za 30. maj.