Milunić i ostali: Pucnji Vlade Radulovića
Dragoljub Mirković, koji je svjedočio na poziv Odbrane Zorana Stojnića, kazao je da je bio u rezervnom sastavu policije u selu Rasavci i da su rano ujutro 23. jula 1992., nakon informacija da su se pojavili naoružani ljudi, otišli u akciju u selo Zecovi.
Svjedok je ispričao kuda se kretao sa kolegama i gdje se zadržavao, te kako su stigli do škole između deset i 12 sati. Mirković je rekao da je tu bio haos, jer je bilo dosta vojske, civila, nepoznatih ljudi… Potvrdio je da je vidio optužene Zorana i Radomira Stojnića i njemu nepoznatog čovjeka. Zoran se, kako je naveo, okrenuo i pitao za svog brata i kuma.
Svjedok je izjavio da je zatim čuo pucnjavu i da je vidio kako Vlado Radulović puca u čovjeka koji je prethodno razgovarao sa Stojnićima. Taj čovjek, kako je kasnije saznao, bio je Ismet Bačić.
Mirković je kazao da je za vrijeme pucnjave Zoran stajao kod njih, pet do deset metara od čovjeka, a da je Radomir krenuo prema školi.
Stojnići su optuženi s Dušanom Milunićem, Radovanom Četićem, Duškom Zorićem, Željkom Grbićem, Ilijom Zorićem, Zoranom Milunićem, Boškom Grujičićem, Ljubišom Četićem, Radetom i Urošem Grujčićem te Rajkom Gnjatovićem. Na teret su im stavljena ubistva najmanje 150 civila bošnjačke nacionalnosti počinjena u Zecovima u julu 1992. godine.
Dušan Milunić optužen je kao komandir Rasavačke čete, Radomir Stojnić u svojstvu komandira Rezervne stanice milicije, Četić u svojstvu predsjednika Kriznog štaba za selo, a ostali optuženi kao pripadnici Rasavačke čete, koja je djelovala u sastavu Vojske Republike Srpske (VRS).
Svjedok je rekao da je vidio kako Stevica Radulović maltretira nekoliko civila koji su bili kod škole. Kazao je da je svjedok Z-13 prilazio da spasi čovjeka, na kojeg je Radulović vikao da će ga ubiti. Mirković je ispričao da je s kolegama nastavio dalje i da im je onda rečeno da idu kući.
Svjedok je kazao da tada kod škole nije vidio Zorana Milunića.
Na suđenju je Tužilaštvo unakrsno ispitalo optuženog Duška Zorića, koji je na prošlom ročištu izjavio da je do oktobra 1992. bio na liječenju nakon ranjavanja, a da je u januaru naredne godine otišao na liječenje u Srbiju, a potom u Njemačku.
Zorić se nije složio sa konstatacijom tužioca Ismeta Odobašića da nema nijedan dokaz da je 1992. i 1993. godine bio na liječenju u Beogradu.
Zorićev branilac Dragoslav Perić je rekao da postoji uputnica na liječenje, dok je tužilac ostao pri suprotnom stavu.
Optuženi je potvrdio da izdržava kaznu od 12 godina zatvora zbog razbojništva i da se u presudi navodi da je djelo počinjeno 17. juna 1993. godine, kao i da je 4. jula 1993. otišao u Njemačku.
Odbrana je u dokaze uložila desetak Zorićevih nalaza i uputnica izdatih od januara do oktobra 1992. godine.
Suđenje se nastavlja 19. jula.
