Rade Vlasenko. Foto: BIRN BiH
Vještak medicinske struke Abdulah Kučukalić je naveo kako ostaje pri svom pisanom nalazu i mišljenju od 8. marta 2022. godine, koji nije prezentiran na ročištu. On je, odgovarajući na pitanja pravobraniteljice Nađe Hozić, naveo kako je za potrebe sačinjavanja nalaza razgovarao s Vlasenkom.
Kazao je da se ne sjeća da mu je Vlasenko rekao da se protiv njega vodio još jedan postupak pred Sudom BiH, te da je teško precizno razgraničiti duševnu bol koju je tužitelj imao u toku trajanja procesa od duševne boli koja je u istom periodu bila uzrokovana mjerama zabrane zbog sastajanja sa svjedocima.
“Ja sam se fokusirao na duševnu bol koja je bila slabijeg intenziteta, a odnosi se na zabranu sastajanja i kontaktiranja sa svjedocima”, kazao je Kučukalić, nakon čega je pravobraniteljica Hozić primijetila da je nalaz sačinjen kao cjelina i predstavlja izraz duševnog stanja tužitelja u vezi sa ishodom sudskog postupka i mjerama koje su mu izrečene vezano za taj postupak.
Vještak je rekao kako je moguće razlučiti duševnu bol iz oba sudska postupka koja se vode istovremeno, pojasnivši da su to različiti traumatski događaji, te da se upitnikom koji se koristi ispitanik fokusira da daje odgovore na posljedice jednog stresnog događaja.
Ovom nalazu je pravobraniteljica Hozić prigovorila navodeći kako vještak nije raspolagao svim relevantnim činjenicama koje se odnose na psihološko stanje tužitelja, dok je Vlasenkov punomoćnik Siniša Dakić kazao kako nema primjedbi.
Vlasenko je pravosnažno oslobođen optužbi za ubistvo jednog zatvorenika u logoru “Trnopolje” na području Prijedora, te je tužio BiH zbog mjera zabrane sastajanja sa svjedocima koje su bile na snazi tokom sudskog postupka. On je ranije tužio BiH po presudi iz decembra 2017. godine, kada ga je, zajedno s Mitrom Vlasenkom i Dragom Končarom, Državni sud oslobodio optužbi za zločine počinjene na području Prijedora 1992. godine.
Vlasenko je, svjedočeći, rekao kako je zbog postupka koji se protiv njega vodio dobio šećer te povišen pritisak, te je naveo kako se protiv njega nisu vodila dva krivična postupka u isto vrijeme.
On je na pitanje pravobraniteljice kazao kako mu je i u prvom i u drugom postupku određena zabrana sastajanja s komšijama.
Pravobraniteljica je prigovorila iskazu svjedoka ako je u suprotnosti s dokazima u spisu.
U završnim riječima Dakić je naveo kako je Rade od 23. novembra 2016. do 26. januara 2018. godine bio izložen medijskom pritisku koji donosi neopravdan krivični postupak i stalnom strahu od moguće visoke zatvorske kazne.
“Četiri stotine dvadeset i šest dana je Vlasenko Rade bio izložen nepravednom i na kraju, kako je utvrđeno, neopravdanom sudskom procesu”, naveo je Dakić, dodavši da je na osnovu nalaza vještaka neosporno da je tužilac pretrpio duševne bolove zbog povrede ugleda, časti, slobode i prava ličnosti.
Hozić je u završnoj riječi istakla prigovor neosnovanosti tužbe, navodeći kako je ona nejasno opredijeljena, zbog čega je tužena stekla dojam da se radi o zahtjevu za naknadu štete zbog pritvaranja.
“Dostavom rješenja Suda BiH na pripremnom ročištu i prema reakciji punomoćnika tužitelja, jasno je da je bila određena najblaža mjera zabrane sastajanja, koja je istovjetna mjerama u drugom krivičnom postupku vođenim pred ovm sudom”, rekla je Hozić navodeći kako tužitelj sam nije mogao da razazna postupke niti da se sjeti perioda vođenja slučaja.
Ona je prigovorila i zastari potraživanja te navela kako su od ukidanja mjera do obraćanja Sudu prošle tri godine.
Dakić je kazao da Pravobranilaštvo navodi činjenice koje nije dokazivalo tokom krivičnog postupka, a moglo je, dodavši kako su tokom prvog postupka protiv Vlasenka bile određene daleko teže mjere zabrane koje su ukinute 24. februara 2016. godine.
Stranke u postupku su izjavile kako se rok za izradu presude može prolongirati zbog korištenja godišnjih odmora.
