Kuzmanović i ostali pred Sudom BiH. Foto: Screenshot/Sud BiH
Zaštićeni svjedok KD-4 je ispričao da je početkom juna 1992. godine doveden u policijsku stanicu, te da je s drugim osobama zatvoren u podrumske prostorije.
Tu je, kako je naveo, bio par dana i premlaćivan je. Kazao je da ne zna ko ih je premlaćivao, te da su morali stajati okrenuti prema zidu kada bi se vrata otvorila.
“Ja sam ‘dobio palicu’ po glavi i dvije po ramenu. Ne mogu sad ruku da dignem i slabo čujem na desno uho. (…) Došao sam da kažem istinu jer patim od teške depresije i straha”, rekao je KD-4.
Svjedok je kazao da ne zna tačno ko je bio komandir policije kada je zatvoren i premlaćen, a nakon što mu je Tužilaštvo predočilo navode iz zapisnika iz 2007. godine, gdje je rekao da je to bio Predrag Markočević, naveo je da je to tačno.
Treći dan, kada je pušten, KD-4 je, kako je kazao, izbrojao 38 osoba u prostoriji u kojoj je bio zatvoren, a radilo se o uglednim osobama iz Teslića.
U unakrsnom ispitivanju, svjedok je ispričao da je poznavao Dušana Kuzmanovića kao finog čovjeka i novinara, te naveo da ga je vidio možda onog dana kada je doveden kod policijske stanice. Potvrdio je i da mu niko nije rekao da je Kuzmanović naredio njegovo dovođenje.
Također je kazao da poznaje Marinka Đukića, koji je za njega “kao brat”, te da su se policajci iz Teslića bojali pripadnika “Mića”, koji su došli 3. juna 1992. u Teslić i maltretirali nesrbe.
Kuzmanović, Markočević i Đukić su optuženi za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u Tesliću – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i član Kriznog štaba u Tesliću, Markočević komandir, a Đukić šef Kriminalističke službe.
Na današnjem ročištu vještak specijalista sudske medicine Željko Karan je iznio nalaz i mišljenje za osam osoba čiji su posmrtni ostaci ekshumirani na lokalitetu Pjeskovo 2014. godine, a potom i identifikovani.
Govoreći o svakoj osobi pojedinačno, vještak je navodio moguće smrtne posljedice koje se mogu vezati, u određenim slučajevima, za fragmentaciju kostiju lobanje i rebara.
Naglasio je da nije moguće s velikom pouzdanošću utvrditi uzrok smrti.
Karan je kazao i da “nema ideju kada se desio taj događaj”, niti da li se radi o primarnom grobnom mjestu.
Suđenje će se nastaviti 23. maja.
