Zijad Hodžić potvrdio je da je početkom 1992. godine bio u jedinici “Bosna 20”, čiji je komandant bio Mušan Topalović Caco. Rekao je da su bili smješteni u Mjesnoj zajednici Toka, da su imali samo tri puške i da nisu imali uniforme.
Na pitanja tužitelja Mladena Vukojičića, svjedok je kazao da su 3. maja 1992. bili u prostorijama Mjesne zajednice Toka, da nisu nigdje išli. Nije se mogao izjasniti koliko je pripadnika jedinice bilo s njim.
Tužilac ga je podsjetio da je 2018. u iskazu Državnoj agenciji za istrage i zaštitu rekao da je od Cace saznao da su pripadnici JNA napustili kasarnu na Bistriku i da će “doći do razmjene generala Kukanjca i predsjednika Izetbegovića”, kao i da “zna da je neko od njihovih išao dolje s oružjem”.
Hodžić je u sudnici kazao da to nikada nije izjavio, ali se kasnije ispravio i rekao da su možda njih trojica išli dolje, ali da oni ostali nisu.
Na pitanje sutkinje Jasmine Ćosić Dedović, predsjedavajuće Vijeća, objasnio je da mu je sporno oružje koje se spominje u iskazu.
Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila, optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob i Ismet Dahić, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.
Na pitanje Muslimovićevog branioca Senada Pizovića, svjedok je potvrdio da je Caco kasnije smijenjen, ali da mu nije poznat i razlog. Potvrdio je i da su se u to vrijeme jedinice samoorganizovale među mahalama.
“Svi znaju da je tako bilo”, kazao je Hodžić te potvrdio da je u to vrijeme bilo i granatiranje.
Svjedok Sead Ćudić je, kao oficir JNA, služio u Beogradu do 17. aprila, kada se vratio u Sarajevo. Prijavio se u MUP BiH, ali su ga tek polovinom maja pozvali u Teritorijalnu odbranu kod Fikreta Muslimovića. Prema njegovim riječima, nije bilo organizacije, nije imao konkretne zadatke i stekao je utisak da tu ljudi dobrovoljno dolaze da pomognu.
Na pitanja tužitelja, svjedok je kazao da su nakon Pofalićke bitke, polovinom maja, dovođene osobe srpske nacionalnosti. On je od organa bezbjednosti dobio zadatak da obavi razgovor s jednom osobom, nakon čega je od Ismeta Bajramovića Ćele tražio da je pusti, jer je utvrdio da ta osoba nema nikakve veze s tim događajima.
Osoba je nakon razgovora puštena. Bilo je još razgovora, ali svjedok kaže da ih on nije vodio.
Na pitanje Backovićeve Odbrane, svjedok je potvrdio da je u aprilu Sarajevo bilo granatirano, da su se neselektivno gađali razni objekti u gradu. Iz sredstava informisanja je saznao da je bilo ubijeno više desetina građana, ali i da se iz Vogošće spremao napad na Sarajevo.
Na pitanje advokata Pizovića, svjedok je kazao da nije učestvovao u događajima u Dobrovoljačkoj ulici, da je Pofalićka bitka bila tek nakon događaja u Dobrovoljačkoj ulici i da nemaju veze jedan s drugim.
Svjedok je također kazao da Bajramović ništa nije mogao narediti Muslimoviću i da je bila njegova samovolja.
Odbrana je prigovorila na relevantnost iskaza ovog svjedoka.
Nastavak suđenja je planiran za 16. septembar.
