Branislav Mikić ispričao je da se pridružio Karakajskoj četi i da su po oglašavanju sirene dolazili do škole, odnosno Tehničkog školskog centra u Karakaju, krajem maja ili početkm juna.
“Tad su bili ti iz Đulića, skupljali se”, kazao je svjedok te dodao da su ljude u školu provodile paravojne formacije.
Tužiteljica Diana Kajmaković je podsjetila svjedoka na jedan od iskaza iz istrage u kojem je kazao da je otišao do TŠC-a i da je tu primijetio autobuse kako dovoze vojnosposobne muškarce, a da ih pripadnici Karakajske čete sprovode do manje radionice, gdje im se naređuje da se postroje i gdje glavnu riječ preuzimaju pripadnici paravojnih formacija “Niški”, “Pivarski”, “Topola” koji ih pretresaju, što je svjedok potvrdio.
Svjedok je kazao da ne može prepoznati nikoga u sudnici, nakon čega ga je tužiteljica podsjetila na raniji iskaz u kojem je naveo da od pripadnika Karakajske čete koji su sprovodili civile su bili “Blagojević zvani Patak, koji ima brata Milorada Blagojevića zvani Cuko”, na šta je Mikić kazao da ne zna da ih je vidio.
Mikić je kazao da je vidio dva-tri autobusa u kojima nije moglo biti više od 50 ljudi. Svjedok je rekao da ne poznaje braću Arapović i da ne zna jesu li bili tu. Tužiteljica je podsjetila ponovo na raniju izjavu u kojoj je svjedok kazao da su, osim pripadnika Karakajske čete, bili i lice Kosta Pejić zvani Burek, a da “misli da su bila i braća Arapović, Milan i Ivan”, na šta je svjedok ponovio da imenovane ne poznaje. Kazao je da je osoba koja ga je ispitivala potencirala jesu li braća bila tu.
Svjedok je potvrdio da su naoružani dugim cijevima iz autobusa sprovodi ljude te da je bio formiran špalir. Prema njegovim riječima, čuo je da su te ljude iz TŠC-a odveli u Gerinu klaonicu.
U unakrsnom ispitivanju svjedok je Odbrani potvrdio da su njemu prezentirana imena i da je on tokom davanja iskaza davao samo svoje mišljenje.
Za zločine protiv čovječnosti u Zvorniku optuženi su bivši komandant Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske Vidoje Blagojević i pripadnici Karakajske čete – Ivan i Milan Arapović, Kosta Pejić, Božo Radić, Mile Savić, Mile Blagojević, Ljubiša i Branko Pejić te Verica Radović. Optužnica ih tereti za nečovječna postupanja, prisilne nestanke i ubistva.
Svjedokinja Habiba Selimović ispričala je da je s mužem i troje djece zbog granatiranja napustila kuću u Zvorniku i da su pobjegli u šumu, gdje je bilo još komšija. Prema njenim riječima, vojska ih je po dolasku otjerala na proplanak, naredila im da legnu, te da je jedan u uniformi pucao i da je tako ubijen njen muž.
Selimović je ispričala da je jedan momak u civilu intervenisao i rekao da ne ubijaju žene i djecu i da će “njih kasnije”. Navela je da su ih kasnije odveli do bazena gdje su morali dati sve što imaju, te da joj je i kuća opljačkana.
Svjedokinja Hurija Jašarević ispričala je da su morali 1. juna da se isele iz Klise i da idu prema Sapni, ali da su kod Đulića skupili sav narod i naredili da idu prema Bijelom Potoku.
“Njihova vojska išla je na pet metara i pucala u zrak”, kazala je Jašarević dodajući da su ona, njena porodica i komšije išle u koloni te da su je u Đulićima odvojili od muža i brata.
Oni su odvedeni, dodala je svjedokinja, kamionima u Karakaj, a žene i djeca su otišli kasnije za Kalesiju.
Nastavak suđenja zakazan je za 27. juli.
