Nakon što je prisutnim prikazan Detektorov video o potrebama preživjelih seksualnog nasilja u ratu u BiH, ključne nalaze istraživanja o primjeni Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata u FBiH predstavile su Marina Riđić, šefica programa UNFPA u BiH i Adrijana Hanušić Bećirović, stručnjakinja za seksualno nasilje povezano s konfliktom UN Women/UNFPA.
Riđić je navela da postoje dobri zakoni, ali da implementacija kaska ili je potpuno različita u kantonima i gradovima.
“Ako smo šta naučili u radu sa onim koji su preživjele seksualno nasilje jeste da one nemaju i dalje glas. One nikada neće da se skupe i izađu pred Federalnu vladu i imaju neku vrstu protesta. One ne mogu, često i ne žele, to je potpuno razumljivo da u individualnom ili grupnom obliku zajedno sa svojim licima i imenima kažu: ‘Da, ja sam preživjela seksualno nasilje u ratu. Imam tu famoznu karticu koja meni daje neki prioritet i da, ja imam pravo na određena zakonska rješenja'“, navela je Riđić i dodala da stigmu osim žena nose i muškarci koji su prošli seksualno nasilje tokom rata.
Riđić je rekla kako se sada mora uraditi da se u obliku banjske rehabilitacije ili nekog šireg paketa socijalnih usluga adresiraju potrebe koje su prikazane u Detektorov videu. Ukazala je da se potrebe preživjelih drastično mijenjanju iz mjeseca u mjesec i godine u godinu.
“Jedna preživjela je rekla: ‘Da, mene su silovali jednom, ali mene moj sistem, moja država siluje svaki dan'“, kazala je ona.
Hanušić Bećirović je predstavila preliminarne nalaze studije “Pristup banjsko-klimatskom liječenju i medicinskoj rehabilitaciji za žrtve seksualnog nasilja u ratu u Federaciji BiH: Izazovi i preporuke“, koja će biti objavljena u junu.
Ona je navela, između ostalog, da pristup banjskom liječenju nije samo prepoznat kao nešto što je preživjelim potrebno, već i od strane medicinskih i psihijatrijskih stručnjaka, jer se usljed protoka vremena njihove tegobe se samo usložnjavanju i akumuliraju.
Hanušić Bećirović je rekla da je napravljen iskorak u donošenju ovog zakona, ali da je utvrđeno kako je došlo do manjkavog provođenja nekih zakonskih rješenja.
“I dalje su jako rijetki primjeri da žrtva kroz redovan sistem zdravstvenog osiguranja ostvari ovo pravo, a nepoznati su primjeri da je neko ostvario svoj pravo na osnovu svog statusa civilne žrtve rata“, kazala je ona.
Razlozi za neostvarivanje prava su višestruki, kako je istakla Hanušić Bećirović, ali primarni se ogledaju u tome da kantoni u kojima je u nadleženost stavljeno zakonsko reguliranje i finansiranje ovog prava ili nisu nikako uskladili svoje propise ili su to uradili djelomično, bez dovoljnog zakonskog preciziranja, usvajanja podzakonskih akata, programa i budžetiranja.
“Ovoj situaciji ne pogoduje ni činjenica što je pravo na federalnom nivou samo taksativno navedeno bez detaljnijeg preciziranja načina usklađivanja ovog prava, a samim tim i obaveza koje se stavljaju pred pojedine kantone“, rekla je ona.
Nakon što je Zakon stupio na snagu, Hanušić Bećirović je navela da su samo četiri kantona donekle uskladili svoje propise, dok u šest, uključujući i Kanton Sarajevo, nije došlo ni do jedne izmjene kojim bi se odgovorilo na činjenicu usvajanja ovog zakona.
Ona je napravila i kratak pregled po različitim kantonima.
“Najvažnije je da kantoni što prije usklade svoje zakone sa federalnim zakonom. To podrazumijeva da oni kantoni koji nikako nisu uskladili svoje propise to učine, ali i oni koji su to već učinili moraju dodatno precizirati kroz zakone, kroz usvajanje podzakonskih akata, budžetiranje, način na koji će se ostvarivati ovo pravo u praksi“, kaže ona.
Hanušić Bećirović je rekla da postoje modeli na osnovu kojih se to može učiniti kao što je urađeno za boračku populaciju, te da gdje postoji politička volja postoje i razne vrste načina da se osigura opercijalizacija ovog prava u praksi. Također dodaje da ovo pitanje nije nešto što je budžetski neizvodivo.
Kada je u pitanju federalni nivou vlasti, ona je navela da je bitno razmotriti ulogu koju resorna ministarstva, ali i Parlament FBiH mogu da preuzmu u ovom problemu, poput preciznijeg zakonskog propisivanja načina ostvarivanja ovog prava.
Okrugli sto “Banjsko-klimatsko liječenje i medicinska rehabilitacija za žrtve seksualnog nasilja u ratu u Federaciji BiH: izazovi i preporuke”. Foto: Detektor
Okrugli sto “Banjsko-klimatsko liječenje i medicinska rehabilitacija za žrtve selsulamnog nasilja u ratu u Federaciji BiH: izazovi i preporuke”. Foto: Detektor
O institucionalnom odgovoru na implementaciju ovog zakona govorili su Admir Čavalić, zastupnik u Predstavničkom domu FBiH, Dobrica Jonjić iz Sektora za zaštitu i inkluziju osoba sa invaliditetom i civilnih žrtava rata pri Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike, te direktor Gender Centra FBiH Samir Numanović.
Čavalić je naveo da se ovo pitanje može riješiti na nivou Parlamenta i da misli da postoji politička saglasnost, te pozvao da se ove godine urade izmjene zakona po skraćenom postupku.
“Moja preporuka je da se ide agresivnije prema Parlamentu i Vladi, a ako i vi možete zajedno s Ministarstvom rada i socijalne politike ili nekim drugim ministarstvom da formulišete izmjene tog zakona po skraćenom postupku, hajde da iskoristimo taj politički momentum i izmijenimo par članova gdje ćemo kantone obavezati da izvrše svoje obaveze“, rekao je Čavalić.
Jonjić je, između ostalog, rekao da je preko 1.000 žena ostvarilo svoje pravo, a da se nije otkrio nijedan lični podatak. I on je naveo važnost da se kantoni usklade sa zakonom.
“Posebno da budemo pažljivi kada grupu izlažemo javnosti, a mi ćemo dati sve od sebe da se zakon usvoji u Parlamentu“, rekao je on.
Numanović je također naveo da se ne radi o velikim budžetskim sredstvima, te da se zakon mora poštovati.
“Ako mi ne možemo kao društvo za 1.000 žena obezbijediti sredstva u budžetu, nije bitno kojem, onda mi kao društvo ne zaslužujemo ništa“, rekao je on i dodao da ne smije postojati šarenilo u kantonima, nego moraju postojati jedinstvena pravila za sve kantone kako ne bi došlo do diskriminacije.
U diskusiji koju je moderirala Lejla Gačanica, službenica za ljudska prava i tranzicijsku pravdu pri Uredu visokog komesara UN-a za ljudska prava, osim prisutnih učestvovali su i Ajna Mahmić iz TRIAL International, Tarik Ekmeščić iz Udruženja Zaboravljena djeca rata i Azra Dizdar Šarić iz UNFPA.
Mahmić je govorila o jednom primjeru gdje je preživjeloj odbijeno u dva navrata banjsko liječenje, te da je poražavajuće bilo to što su druge žene iz udruženja, potaknute njenim primjerom, odlučile da se i ne prijave.
“Ne govorimo o privilegiji nego o pravima koja proizlaze iz međunarodnih standarda“, ukazala je Mahmić.
Ekmeščić je apostrofirao problem budžetiranja i naveo da bi puno bolje bilo da postoji mehanizam na nivou Federacije koji će pratiti i kažnjavati kantone.
Dizdar Šarić je kazala da relativno mali broj žena ima status u odnosu na stvarni broj preživjelih.
“Mi kada bismo sada budžetirali banjsku dokumentaciju za sve preživjele koji trenutno imaju status u Federaciji, mi ne bismo potrošili ni jedan milion. Federalni budžet je sedam milijardi. Ne može me niko ubijediti da mi to ne možemo uraditi. Mislim da nam treba politička volja, treba nam institucionalna volja, ali ovdje postoji i veliki broj snaga koje zajednički mogu da naprave ta rješenja“, rekla je ona.
Tokom diskusije podršku unapređenju zakona dali su i prisutni zastupnici Federalnog parlamenta, a neka od udruženja preživjelih su istakla da treba fokus staviti i na druga prava, osim na banjsko liječenje.
Okrugli sto je održan u organizaciji UN Women i Viva žene, uz podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva.