Omer Đedović je ispričao kako je od juna 1993. godine bio načelnik artiljerijsko-raketne jedinice za protivvazdušnu odbranu Teočanske brigade, da bi u februaru 1995. bio imenovan za pomoćnika komandanta za obavještajne poslove.
Komandant brigade, koja je 1993. godine imala četiri bataljona, bio je Dževad Avdičević, kazao je svjedok.
Sanitet je, prema njegovim riječima, bio smješten na dvije lokacije – jedan dio u Herama, drugi u ratnoj bolnici.
“Vod Vojne policije je imao 30 ljudi, od čega su 20 bili policajci. Sjedište je bilo kod kuće Mešić Hasana na Krstacu. U komandi u Herama je bila prijavnica na ulazu, gdje bio jedan policajac”, objasnio je Đedović, navodeći kako za vojni pritvor ne zna ništa.
Dodao je kako su se mijenjali komandiri Vojne policije, navodeći da je optuženi Izet Ikanović obnašao tu funkciju u jednom periodu. Magacin je bio 400 metara od komande brigade, a lijevo od komande ratna bolnica, rekao je.
“Komandant brigade je bio najviše na terenu, na isturenim komandnim mjestima bataljona. Imao je kuću u Herama, tu je boravio kod porodice”, kazao je svjedok odgovarajući na pitanje tužiteljice Zorice Đurđević, i navodeći kako je Teočak bio u žestokoj ofanzivi.
Govoreći o svojoj ulozi na mjestu pomoćnika komandanta za obavještajne poslove, Đedović je potvrdio kako su načelnici štabova prenosili naredbe komandanta. Rekao je da je u zapovijedi za odbranu bilo uputstvo o načinu postupanja Vojne policije s ratnim zarobljenicima, prema kojem, nakon što zarobljenika ispita referent za bezbjednost i obavještajne poslove, slali su ga komandi na dalje postupanje.
“Poznato mi je da je na području Hera 1993. godine bio jedan zarobljenik, zvao se Ljuban. Imao sam osjećaj da je bio pripadnik voda za opsluživanje. Bio je smješten 15 metara od komande. Imao je dosta slobodan status. Brinuo se o njemu vojni policajac. Smješten je bio u napuštenoj kući i vrata se nisu zaključavala. Po naredbi komande ujutro je prvo njemu kafa služena”, ispričao je Đedović i naveo kako je ovaj zarobljenik 1994. godine razmijenjen za 13 ubijenih u Lokanju.
Na pitanje o strijeljanju ratnih zarobljenika na području Hera, svjedok je kazao da o tome ništa nije čuo. Opisao je dva slučaja kako je komandant brigade izrekao disciplinske mjere protiv pripadnika određenih jedinica koji su neovlašteno uzimali robu iz magacina.
Dževad Avdičević, Ahmed Hadžajlić i Izet Ikanović optuženi su za zlostavljanje trojice zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske u Rastošnici, kao i strijeljanje dvojice po prijekom sudu. Prema optužnici, oni su bili na komandnim pozicijama u Armiji BiH na području Teočaka i Kalesije.
Na pitanje Ifeta Ferageta, branioca Avdičevića, o ispitivanju tokom istrage, svjedok je rekao kako ga je tužiteljica ispitivala skoro pet sati, kao i da je sve vrijeme postavljala sugestivna pitanja. Đedović je potvrdio da su na ispitivanju bila tri inspektora Policijske uprave Bijeljina, te da je četvrta osoba vodila zapisnik. Kazao je kako su mu se predstavili, i dodao da su i oni postavljali pitanja, ali da je zaboravio njihova imena. Rekao je i kako na kraju nije uložio prigovor na zapisnik jer je bio umoran i želio je samo da se ispitivanje završi.
Svjedok je kazao kako je pomoćnik komandanta za bezbjednost 1993. godine bio Esad Ibrahimović, koji je po funkciji bio nadređen Vojnoj policiji, te je Odbrani objasnio da bi on po funkciji bio nadležan za sankcionisanje pripadnika Teočanske brigade za krivična djela, kao i da o tome obavijesti komandu Četvrte operativne grupe, koja je bila u Kalesiji.
Suđenje se nastavlja 22. aprila.
