Zaštićena svjedokinja A-8 je izjavila da se na proljeće 1992. godine u Miljevini nije pucalo i da je “zauzeta policija”. Ispričala je kako su početkom maja 1992. na njihova vrata došli pripadnici rezervnog sastava policije, koji su kazali da se njeni otac i brat trebaju javiti u policiju po naredbi Miće Olovića, što su i učinili. Olović je, kako je pojasnila, bio komandir policije u Miljevini.
Svjedokinja je navela da su joj tada otac i brat odvezeni u Kazneno-popravni dom Foča, odakle su se vratili nakon sedam dana, te da su dobili papire da se javljaju svaki dan u policijsku stanicu, kao i da su bili određeni da idu u radni vod.
A-8 je ispričala da je 8. na 9. juni 1992. godine prespavala kod komšinice i da je ujutro došla njena majka uplakana i rekla da su otac i brat odvedeni ponovo, i to opet po naredbi Olovića.
Svjedokinja je navela kako joj je rečeno da je brat jednoj komšinici kazao: “Odoh ja, jednom se umire.” Pojasnila je kako su kasnije ona i majka iz stana gledale hoće li izvesti oca i brata, ali da to nisu vidjele. Navela je i da su dobile informaciju da oni nisu nikada dovedeni u Foču.
“Od tada im se gubi svaki trag”, rekla je svjedokinja A-8 i dodala da do današnjeg dana nisu pronašli njihove posmrtne ostatke.
U unakrsnom ispitivanju Odbrani je potvrdila da su zgradu policije zauzele srpske vlasti, a na upit advokata Slaviše Prodanovića da li zna ko je Oloviću naređivao, kazala je da je “to uopšte ne interesuje”.
Olović je optužen, kao komandir odjeljenja policije u Miljevini, za hapšenje mještana bošnjačke nacionalnosti i njihovo odvođenje u Kazneno-popravni dom (KPD), kao i za nestanak veće grupe pritvorenih u Staničnom odjeljenju u Miljevini.
Svjedok A-9 je rekao kako mu je snaha pričala da su početkom maja 1992. došli policajci iz stanice u Miljevini, koji su kazali da njegov brat po naređenju Miće Olovića mora doći da dâ izjavu. Svjedok je naveo da ima saznanja kako je brat odveden u KPD Foča, te da su nakon rata ekshumirani njegovi posmrtni ostaci iz jame Piljak.
“Bio je vezan žicom i pucano mu je u potiljak”, rekao je A-9 te dodao da je čuo od logoraša kako je brat početkom septembra s grupom logoraša iz KPD-a izveden da beru šljive. Šljive su, kako je pojasnio svjedok, bile sinonim za metke.
A-9 je ispričao i da mu je druga snaha pričala kako su 9. juna 1992. došli policajci, po naredbi Miće Olovića, po njegovog drugog brata da ide u stanicu. Snaha mu je ispričala da su ljudi po grupama vođeni prema Foči, a da su se auti brzo vraćali, kao i da je čula rafalnu paljbu. Posmrtne ostatke drugog brata svjedok nikada nije pronašao.
“Mislim da niko nije pronađen iz te grupe”, kazao je svjedok.
Hajra Aljukić ispričala je kako je 2. maja 1992. na vrata došao izvjesni Rade Drašković u maskirnoj uniformi, ali da nije znala da li pripada vojsci ili policiji, te pitao za njenog supruga Nedžiba.
Svjedokinja je pojasnila da je tu bio i njen zet te da je Drašković rekao da po naredbi Miće Olovića trebaju da idu u policiju i daju izjave. Nakon izvjesnog vremena, kako je navela, svekar je otišao u policiju da vidi zašto se ne vraćaju, ali se ni on nije vratio.
Aljukić je kazala da su suprug i zet bili u stanici do navečer, kada su izvedeni i odvedeni do štaba, a vjerovatno onda u KPD Foča. Odbrani je rekla da ne zna koliko su dugo bili u štabu. Tužilaštvu je potvrdila da joj je komšija kazao da su bili u KPD-u, kao i da mu je svekar rekao da je njen muž odveden s drugim “da beru šljive”.
Posmrtne ostatke supruga svjedokinja nikada nije pronašla, dok su posmrtni ostaci svekra i zeta pronađeni nakon rata.
Suđenje će se nastaviti 4. maja.
