Omanović je tužio BiH zbog neosnovanog hapšenja, određivanja pritvora i kućnog pritvora, te zbog trpljenja duševnih bolova, umanjene životne aktivnosti, povrede časti, slobode i prava ličnosti, kao i pretrpljenog straha.
Tokom svjedočenja je kazao da živi sa suprugom i dvoje djece, te da su ga pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu uhapsili u 04:30 sati, te su tom prilikom probudili članove njegove porodice i prepali ih.
“Bio sam u pritvoru šest mjeseci, tri mjeseca sam bio u kućnom pritvoru”, rekao je Omanović i dodao da mu je bilo gore u kućnom pritvoru jer je gledao porodicu a nije mogao raditi i pomoći im.
Šest mjeseci proveo je u Kazneno-popravnom domu Zenica, gdje je, kako je kazao, proživio dosta ružnih stvari.
“Osumnjičen sam bio za ubistva komšija, hrvatske vojske, gdje je to meni i porodici teško palo”, rekao je.
Po njegovom odlasku u pritvor, njegovoj porodici, kako je ispričao, bilo je teško preživljavati, jer su se djeca školovala, a supruga nigdje nije radila i imala je zdravstvenih problema.
Naveo je da se zbog izrečenih mjera nije mogao sastajati ni s komšijama ni s rođacima. Rekao je da su njegove prve komšije Hrvati, te da niko nije napisao da je nevin i da je oslobođen, što je uticalo na njegovu porodicu.
“Ja se osjećam i dan-danas izolovano”, kazao je Omanović.
Vještakinja neuropsihijatrijske struke Azra Alajbegović je ispričala da je imala zadatak da odredi stepen duševnih bolova i straha zbog izrečenih mjera Omanoviću, da je s njim uradila intervju i da nije bilo medicinske dokumentacije, ali da to ne znači da nije bilo problema u anamnezi.
Alajbegović je rekla da su kriteriji za izračunavanje straha bili dani provedeni u pritvoru i pod mjerama zabrane, te sudski proces koji je trajao četiri godine.
“To je nametnuta izolacija i izvan pritvora”, kazala je Alajbegović.
Punomoćnica Lejla Terzimehić je potom uredila tužbeni zahtjev u kojem Omanović potražuje iznos od 47.000 maraka za naknadu nematerijalne štete zbog duševnih boli, povrede slobode, časti, ugleda i prava ličnosti.
Uložene su i završne riječi koje se nisu čitale na ročištu.
Omanović je pravosnažno oslobođen optužbi za zločin protiv ratnih zarobljenika u decembru 1993. na području Viteza.
Odluku po tužbenom zahtjevu Omanovića, Sud će donijeti u zakonskom roku.
