Tužilac Izet Odobašić je u završnoj riječi podsjetio da je Zorić bio optužen u predmetu s Dušanom Milunićem i ostalima, da je jedno vrijeme bio u bjekstvu, zbog čega je u odnosu na njega postupak obustavljen, a nastavljen kada je optuženi izručen iz Njemačke.
“Preduslov za počinjenje krivičnog djela ‘zločin protiv čovječnosti’, najtežeg krivičnog djela poslije genocida, bilo je postojanje širokog i sistematičnog napada na području Prijedora usmjerenog protiv bošnjačkog stanovništva. Iz dokaza nedvojbeno proizilazi da je takav napad postojao”, rekao je Odobašić pozivajući se na odluke Srpske demokratske stranke i Rejonskog kriznog štaba Prijedor, a kasnije i Srpske Republike BiH.
Optuženi je, prema Odobašićevim riječima, bio svjestan onoga što čini, odnosno htio je da izvrši ubistva Bošnjaka na području sela Zecovi. U napadu su učestvovali pripadnici Interventnog voda Rasavačke čete, čiji je pripadnik bio Zorić, kazao je Odobašić. Tokom napada 700 Bošnjaka je protjerano, a najmanje 69 civila ubijeno, od čega 28 žena i djece u zaseoku Gradina u Zecovima, čija tijela ni do danas nisu pronađena, rekao je tužilac.
“Mi smo tokom trajanja ovog postupka vodili pregovore o sporazumu o priznanju krivice. Optuženi je u jednom momentu bio spreman da prizna zločin i otkrije gdje se nalazi masovna grobnica s tijelima ubijenih, ali je odustao”, kazao je Odobašić.
Najmanje tri svjedoka “insajdera” su potvrdila da je Zorić bio pripadnik Interventnog voda, te da je učestvovao u ubistvu nenaoružanih civila u Zecovima, rekao je Odobašić. Podsjetio je kako su se pripadnici Rasavačke čete 25. jula vraćali iz Briševa, gdje je također počinjen zločin nad civilima hrvatske nacionalnosti, te da su nakon toga izvršili ubistva u zaseoku Gradina.
“Milunić je potvrdio tokom svjedočenja da ga je zvao Radovan Grbić telefonom iz Stupara da su pobijeni žene i djeca u Gradini. Jedno dijete je preživjelo masakr, Zijad Bačić. O tome je svjedočio pred Sudom u ovome predmetu. Prije nego što je preminuo, Antonić Zdravko je zvao ovog svjedoka da mu kaže da su civile pobili Ilija Zorić i Duško Zorić, ali da to ne smije da kaže javno”, rekao je Odobašić.
Bačić se, nakon što je uspio pobjeći iz Zecova, krio u Stuparima kod komšija srpske nacionalnosti, koji su mu kazali kako je jedna nepoznata osoba hodala sa Ilijom Zorićem i pucala u civile koji su krvarili na zemlji, a da se kasnije ispostavilo da je to Duško Zorić.
Odobašić se pozvao i na iskaz Radovana Grbića, koji su potvrdili drugi svjedoci, kako je Duško Zorić postrojio grupu od 13 civila, koji su ranije zarobljeni, i strijeljao ih na raskrsnici puta, a od kojih je samo jedna osoba uspjela preživjeti.
“Z-8 je potvrdio iskaz Grbića, koji ga je spasio. Kasnije mu je Zorić rekao: ‘Pa ti si pustio svjedoka koji treba da nas otkrije sutra’, i pucao mu je iznad glave”, kazao je Odobašić, navodeći kako su ovo potvrdili oštećeni i svjedoci koji su bili pripadnici jedinica.
Tijela ovih civila su identifikovana iz masovne grobnice “Tomašica”, a njihovi identiteti potvrđeni.
“Smatram da je Tužilaštvo van razumne sumnje dokazalo da je Zorić počinio krivično djelo ‘zločin protiv čovječnosti’ progonom kroz ubistva, kada je na jednom mjestu ubijeno 12, a na drugom 28 civila, te da je bio u potpunosti svjestan radnji i postupanja, odnosno da je bio u direktnom umišljaju. Predlažem da bude proglašen krivim po svim tačkama optužnice i da mu bude izrečena adekvatna kazna”, zaključio je Odobašić.
Pravosnažnom presudom je Dušan Milunić osuđen na 12 godina, Ilija Zorić na 20, Zoran Stojnić na osam, Zoran Milunić na 14 i Ljubiša Četić na pet godina zatvora za zločine protiv čovječnosti zbog progona ubistvima, prisilnim preseljenjem i nečovječnim djelima, dok je šest osoba oslobođeno. S njima je bio optužen i Zdravko Antonić, ali je preminuo tokom postupka.
Termin iznošenja završne riječi Odbrane će biti određen naknadno.
