Predlagač je zastupnik u Federalnom parlamentu Admir Čavalić koji je, kako kaže, shvatio da žene nisu institucionalno dovoljno prepoznate, a ova deklaracija je prvi korak ka tome.
Pojašnjava da postoje žene koje ne mogu hodati ulicom jer imaju strahove, boje se muškaraca ili da će sresti onoga ko ih je silovao u ratu. Ne mogu razviti vlastitu karijeru te imaju brojne psihičke i druge probleme.
“Dakle, riječ je o vrlo osjetljivoj kategoriji populacije čije rane jednostavno ne cijele kako godine prolaze. Prošlo je 30 i više godina od rata, a te rane su ostale tu i ima žena koje su među nama u općoj populaciji”, pojasnio je Čavalić za Detektor.
Prema Deklaraciji, Predstavnički dom Parlamenta FBiH izražava nepokolebljivu podršku dostojanstvu svih žena koje su preživjele seksualno nasilje u ratu, priznajući da nijedna trauma ne smije biti zanemarena ili umanjena.
Navedeno je i da se Predstavnički dom zalaže za društvo u kojem nijedna žena neće biti stigmatizirana zbog zločina koji je nad njom počinjen, te da podržava obilježavanje 19. juna kao Međunarodnog dana podrške žrtvama seksualnog nasilja u ratu u FBiH.
Suzdina Bijedić, koordinatorica na projektu “Osnaživanje glasova” iz Udruženja “Vive žene” Tuzla, kaže da je deklaracija simbolična i da šalje poruku preživjelima da nisu zaboravljene, te da predstavnici vlasti razumiju kakve su posljedice žene doživjele i kakve trpe i danas.
“Prepoznavanje njih kao osoba koje su ničim izazvane pretrpjele takav zločin u ime pogrešnih ideala, na ovaj način im odaje priznanje i daje jasnu opredijeljenost da se mora istrajati u borbi za pravdu i prava ovih osoba”, kaže Bijedić i dodaje da sve preživjele nemaju mjesečnu naknadu, te da druga prava nisu ispoštovana.
Deklaracija institucijama daje institucionalnu obavezu da se mehanizmi zaštite moraju osnažiti i postati efikasni kako bi odgovorili na njihove individualne potrebe.
“Otvara se prostor da se unaprijedi i pravni okvir, poput implementacije strategije i rada na predmetima ratnih zločina. Može se mnogo uraditi kada je u pitanju ostvarivanje zdravstvenih, odnosno socijalnih prava, ali isto tako i ekonomskih prava za ove žene”, kazala je Bijedić.
Ova deklaracija ima put prema domaćim i međunarodnim institucijama.
“Otvaramo jednu platformu za šire djelovanje i ukazivanje na to koliko je bitno unaprijediti položaj i destigmatizirati ovu populaciju, jer država nije dovoljno uradila kada je u pitanju reparacija”, navela je Bijedić.
