Nermin Grahić kazao je da je bio u Sedmoj muslimanskoj brigadi, u četi čiji je komandir bio Elvedin Čamdžić. Govoreći o vojnim aktivnostima iz januara 1993., on je rekao da su preko brda došli u Dusinu, jer je Hrvatsko vijeće obrane (HVO) blokiralo put.
“Čamdžić je cijelo vrijeme išao tražiti rješenje da ne dođe do sukoba… 26. smo krenuli u patrolu. Dolaskom na cestu otvorili su vatru”, prisjetio se svjedok, dodajući da je Čamdžić poginuo, a on ranjen.
Grahić je rekao da je do dva i po sata ležao, te da su ga saborci izvukli u jednu kuću, a poslije otprilike četiri sata prebačen je u sanitet. Za svih tih nekoliko dana u Dusini, kako je naveo, nije vidio Patkovića.
Tužiteljici Sanji Jukić je rekao da ne zna šta se dešavalo nakon što je odveden u bolnicu.
Patković je, u svojstvu komandanta Drugog bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH, optužen da je – nakon što je Armija BiH 26. januara 1993. zauzela selo Dusina – ubio lokalnog komandanta HVO-a Zvonka Rajića, koji je ležao ranjen na zemlji.
Salih Kozlić je rekao da je kao pripadnik diverzantske jedinice “Plavi soko” Sedme muslimanske brigade učestvovao u akciji u Dusini i da nije vidio Patkovića na tom području.
On je rekao da se ne sjeća koji im je bio zadatak, navodeći da je akcija trajala 20-ak minuta i da je poginuo Čamdžić, a da je on bio ranjen.
Na pitanja optuženog Patkovića je potvrdio da je vidio kada je Rajić bježao i kako vojnici pucaju u njega. Rekao je da je tada sjedio na udaljenosti od 30 do 50 metara i da nije vidio kad je Rajić pao, jer je bila strmina.
Tužiteljica Jukić predočila je iskaz svjedoka iz istrage u kojem se navodi da je Rajić bio pogođen i da je pao, ali da je bio samo ranjen.
“Ne sjećam se. Može SIPA pisati šta hoće”, rekao je Kozlić.
Braniteljica Lejla Terzimehić predočila je iskaze oba svjedoka sa suđenja u drugom predmetu iz 2013. i 2014. kada su oni izjavili da u Dusini nisu vidjeli Patkovića.
Nastavak suđenja je 27. marta.
