Pero Mrkajić posvjedočio je kako je Bradina napadnuta sa svih strana 25. maja, te da je bilo i granatiranje.
“Nismo mogli pružiti odbranu kad nismo bili naoružani”, rekao je svjedok, dodajući da je sutradan uslijedio poziv na predaju i da su se okupili kod jedne kafane.
Prema njegovim riječima, tu su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i Teritorijalne odbrane (TO). Dok su ulazili u kamion zlostavljani su.
“Vojnici su bili s jedne i druge strane. Udarali su nas, tukli, maltretirali”, rekao je Mrkajić.
On je naveo da su odvezeni u Čelebiće, gdje su na isti način udarani prilikom izlaska. Naveo je da su zatvoreni u podzemni prostor dug desetak metara.
“Bili smo zbijeni, neki nisu mogli stajati od udarca i prebijanja”, rekao je svjedok, navodeći da su tu proveli desetak dana.
Kazao je da prvih dana uopšte nisu dobijali hranu, da je ona bila oskudna i kada su prebačeni u takozvani hangar šesticu, u kojem je bilo oko 300 ljudi. On je naveo da su prebačeni u salu kod škole na Musali, gdje su uslovi bili malo bolji.
“Bilo je čistije, mogli smo se okupati. Hrana je bila bolja jer su dozvoljavali da rodbina donosi”, izjavio je Mrkajić, dodajući da je i na Musali bilo maltretiranja.
Ispričao je da je on tu pretučen s još jednim zatvorenikom kada su izvedeni da čiste. Rekao je da mu je slomljeno rebro i da i sada ima zdravstvene posljedice od udaraca koje je dobio tokom zatočeništva. U septembru je razmijenjen.
Za zločine na području Konjica optuženi su Esad Ramić, Omer Borić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović i Željko Šimunović. Na teret im je stavljeno da su u periodu od maja 1992. do maja 1993. godine, u okviru širokog i sistematičnog napada na srpsko civilno stanovništvo na području Konjica, počinili progon – ubistvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim nečovječnim djelima.
Na pitanja Odbrana, svjedok Mrkajić je rekao da su u selu neki imali lovačke puške i “stare tandžare”, ali da se s tim nisu mogli odbraniti.
Braniteljica Nina Karačić predočila je da u ranijim iskazima nije spominjao da je vidio TO kad su se predali. Mrkajić je rekao da u to nije siguran. Tužilac Ljubo Badnjar naveo je da je svjedok u jednoj izjavi spomenuo TO kada je navodio ko su bile neprijateljske snage.
Na pitanja branioca Senada Pizovića, Mrkajić je rekao da mu nije poznato da je dijeljeno oružje, da on nije bio pozvan da zaduži pušku i municiju, kao i da ne zna da je bila radio stanica.
Svjedok Kasim Sinanović kazao je da je bio u artiljerijskom odjeljenju u Podorašcu i da su jedne prilike bili odvedeni na položaje na Preslici, odakle su dejstvovali prema Bradini. On je naveo da su im komandiri Zvonko i Almir davali koordinate.
On je dodao da je poslije kao rezervni policajac bio na punktu u Bradini. Poznato mu je da je Šefik Nikšić bio u policiji, ali ga nije vidio na punktu.
Odbrani je potvrdio da mu je poznato da su Srbi bili naoružani, da su blokirali put i da je trebalo da im stigne pomoć preko Hadžića.
Nastavak suđenja biće naknadno određen.
