Fadil Čović podnio je apelaciju Ustavnom sudu BiH smatrajući da mu je presudama Suda BiH povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek.
Kako se navodi u odluci Ustavnog suda, Čović smatra da nisu navedene odlučne činjenice bitne za njegovu krivičnopravnu poziciju, u smislu ispunjenosti bitnih obilježja krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
Pored toga, Čović je problematizirao ocjenu dokaza u pogledu zaključka redovnih sudova da su lica srpske nacionalnosti zatvorena samo zbog činjenice da se radi o pripadnicima tog naroda, te smatra da mu nije omogućeno ravnopravno učešće u postupku i da postavlja pitanja svjedocima optužbe.
“Ustavni sud uočava da je Apelaciono vijeće u dokaznom postupku prihvatilo prijedlog apelantove odbrane za izvođenje dokaza, te da je odluku o apelantovoj krivici zasnovalo na dokazima provedenim nakon stranačkog sučeljavanja. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant nije bio stavljen u znatno podređen položaj tokom postupka, te ove apelantove navode ocjenjuje neosnovanim”, navodi se u odluci Ustavnog suda.
Ovaj sud smatra da nije osnovan apelantov prigovor da osporena presuda nije obrazložena i da su sudovi dali dovoljna i relevantna obrazloženja o svim ključnim dokazima na osnovu kojih su utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. U odluci je zaključeno da su neosnovane apelantove tvrdnje da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i da mu nije prekršeno pravo na djetvoran pravni lijek.
“Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje kada su redovni sudovi dali detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje u pogledu ocjene izvedenih dokaza i primjene prava, te da nema elemenata koji bi ukazivali na to da je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu”, zaključeno je u odluci.
Apelaciono vijeće Suda BiH je u junu 2021. godine osudilo Čovića, nekadašnjeg načelnika Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Hadžićima, na osam godina zatvora zbog zločina u Hadžićima. Zajedno s njim, osuđeni su Nezir Kazić, Bećir Hujić, Mirsad Šabić, Halid Čović i Nermin Kalember.
Njih šestorica su osuđeni za protivzakonito zatvaranje i nečovječno postupanje prema civilima srpske i hrvatske nacionalnosti zatočenim u “Silosu”, kasarni “Krupa” u Zoviku te Osnovnoj školi “9. maj” u Pazariću, kao i za uskraćivanje prava na suđenje i odvođenje na prinudne radove civilnog stanovništva. U drugom predmetu je pravosnažno osuđen Šerif Mešanović, koji je ranije bio optužen s njima i čiji je postupak kasnije razdvojen.
Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
