U junu ove godine u sjedištu Ujedinjenih nacija (UN) u New Yorku jedan trenutak činio se kao vrhunac duže od dvije decenije rada novinara Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine u izvještavanju sa suđenja za ratne zločine i prenošenju priča žrtava.
Direktor BIRN-a BiH Denis Džidić sa uposlenicima Memorijalnog centra Srebrenica pripremao je posebnu izložbu. Bilo je to prvi put da se nakon usvajanja Rezolucije o sjećanju na genocid u Srebrenici u UN-u zvanično obilježava godišnjica.
“Od riječi do nasilja: Životi iza polja smrti” izložba je portreta sagovornika koje smo prije nekoliko godina snimali kako bi njihova svjedočanstva puštali u spomen-sobi u kojoj su predmeti njihovih voljenih ubijenih u genocidu.
Uvijek smo bili svjesni koliko je za nas važan ovaj projekat, ali tada nismo ni slutili da će njegov sadržaj završiti na izložbi u holu zgrade UN-a u New Yorku.
Direktor BIRN-a BiH Denis Džidić na otvaranju izložbe u New Yorku. Foto: Detektor
Ova izložba bila je samo jedan dio naših sadržaja koje smo predstavili u ljeto 2025. godine kao strateški partneri Memorijalnom centru Srebrenica za obilježavanje 30. godišnjice genocida. Prikazali smo naš film o Samiru Mehiću Bowieju, muzičaru iz Srebrenice ubijenom u genocidu. Organizovali smo i premijeru u Srebrenici filma “Fahrudin”, o čovjeku koji je kao dječak preživio strijeljanje. Uz cijeli niz novinarskih sadržaja ispratili smo u julu i zvanično obilježavanje godišnjice genocida.
Naša spomen-soba “Životi iza polja smrti” dobila je novo mjesto u Memorijalnom centru. Iz ranijeg manjeg prostora iznad biblioteke, premjestili smo je u novi, veći i drugačije zamišljen prostor u hali bivše Tvornice akumulatora, odmah do drugih stalnih izložbi Memorijalnog centra, pa će sada biti dostupna većem broju posjetitelja. Otvaranje nove sobe organizovano je u sedmici obilježavanja godišnjice genocida.
Otvaranje novog prostora spomen Života iza polja smrti u Memorijalnom centru Srebrenica. Foto: Detektor
Te sedmice naša urednika Džana Brkanić objavila je multimedijalni tekst “Riječima onih koji su priznali”, koji pokazuje hronologiju srebreničkog genocida samo riječima osoba koje su u postupcima za ratne zločine priznale krivicu. Ovaj tekst važan je resurs u borbi protiv negiranja genocida.
Protekle smo godine unaprijedili još jedan naš sadržaj. Ranije smo objavili “Bazu sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH”, zasnovanu na svim presudama donesenim u Haškom tribunalu. Naš Haris Rovčanin je, nakon dvije godine rada, predstavio unaprijeđenu bazu sa činjenicama iz domaćih i regionalnih presuda, njih gotovo hiljadu.
Snimili smo dodatne videe i napravili potpuno novu internet platformu te priručnik za nastavnike za korištenje podataka iz baze u nastavi. Haris i Detektor tim sa saradnicima pokušali su približiti bazu desetinama nastavnika tokom događaja koje je organizovao projekt menadžer Mirza Halilčević.
Džana Brkanić i Haris Rovčanin tokom predstavljanja baze sudski utvrđenih činjenica. Foto: Detektor
Tokom 2025. godine domaći istražioci i tužioci pokrenuli su nekoliko istraga na osnovu našeg pisanja.
Novinari Detektora ove su godine objavili više od 1.900 tekstova odnosno sadržaja, koji su u drugim medijima preneseni više od 9.000 puta. Naši novinari kao sagovornici su u drugim medijima citirani više od 300 puta.
Tokom rada na bazi podataka o stradanju Roma u ratu, u pričama Lamije Grebo od sagovornika sam čuo neke od najužasnijih priča iz proteklog rata. Nakon toliko godina izvještavanja iz sudnice sa suđenja za ratne zločine i razgovora sa stotinama sagovornika, Lamiju je iznenadilo nekoliko primjera koje su navodili sagovornici. Njihova svjedočenja zabilježena su na posebnoj stranici sa nizom videosadržaja i u TV emisiji posvećenoj ovom projektu.
Azra Husarić Omerović sa Ešefom Dženanovićem prije premijere filma u Prijedoru. Foto: Detektor
U 2025. godini imali smo premijeru dva filma. Dokumentarni film Detektora “Sanjam ih”, o bivšem logorašu iz Prijedora kojem je ubijena cijela porodica i dva maloljetna sina, premijerno je prikazan u programu “BH Film” na 31. Sarajevo Film Festivalu. Azra Husarić Omerović ukupno je radila nekoliko godina na filmu, od kada je prvi put upoznala Ešefa Dženanovića, pa nekoliko sedmica koje je provela s njim tokom snimanja, a onda i nekoliko mjeseci da se film montira i spremi za premijeru. Posebno nam je drago da smo film krajem godine prikazali u Prijedoru.
Jasmin Begić ove godine je završio i prikazao dokumentarni film “Rođeni a ne postoje”, o djeci za kojom se još uvijek traga, koji je producirala Katarina Zrinjski. Ovaj film fokusira se na iskustva nekoliko porodica čije su bebe nestale tokom rata i za kojima još uvijek tragaju, jer, uprkos tvrdnjama iz bolnica, ne mogu da pronađu tijela.
Film je dio posebne baze podataka o djeci ubijenoj u ratu čije posmrtne ostatke roditelji još uvijek traže. Jasmin je razgovarao sa stotinama ljudi u pokušajima da dođe do porodica, odnosno roditelja djece. Teško je do njih dolazio, a još teže su pristajali da podijele svoje bolne priče. Na kraju je uspio zabilježiti više od 30 priča. To je naš skromni pokušaj da doprinesemo da se njihove kratke sudbine ne zaborave.
Naši filmovi, TV emisije i videosadržaji ove godine su izgledali dobro zahvaljujući snimateljima Mirzi Mrši i Anesu Asotiću te montažerima Elvedinu Zorlaku i Mirzi Mokroviću. Tekstove su lektorisale Nadira Korić i Amila Žunić, a prevodila ih je Sunita Hasić Jakovljević.
Jasmin Begić tokom predstavljanja baze o djeci nestaloj u ratu. Foto: Detektor
Tadašnja novinarka Detektora Hana Vranac u aprilu je objavila kako su nedorečeni kriteriji za obnovu fasada u Sarajevu ostavljali odluke na bivšoj gradonačelnici i kako ona nikada nije napravila dokument o obnovi fasada u historijskom centru grada, kako je od nje tražilo Gradsko vijeće, što je ostavljalo mogućnost da sama donosi odluke o trošenju miliona maraka iz budžeta za obnovu zgrada, od kojih je u jednoj kupila stan.
Istraživanje je otkrilo da je tokom mandata bivše gradonačelnice obnovljeno najmanje deset fasada za više od tri i po miliona maraka, što je ona koristila za svoju promociju na društvenim mrežama, ali da ne postoji pisani pravilnik ili dokument koji određuje prioritete. Ovi nejasni kriteriji ostavljali su u potpunosti odluke na bivšoj gradonačelnici.
U maju je novinarka Azra Husarić Omerović objavila nastavak našeg ranijeg istraživanja te pokazala kako su tužioci odbacili 21 novu prijavu za negiranje genocida i veličanje zločinaca.
Nove odluke o neprovođenju istraga za negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca te izazivanje mržnje u posljednje dvije godine pokazale su da državni tužioci sada bolje objašnjavaju svoje odluke, nakon ranijeg istraživanja Detektora, ali i otkrivaju zašto je tako mali broj optužnica za negiranje zločina uprkos velikom broju prijava.
Bilo nam je drago vidjeti da su neke od stvari koje smo istakli u ranijem istraživanju sada urađene drugačije, ali Državno tužilaštvo i dalje ne procesuira sva negiranja genocida u BiH, koja su ponovo u porastu.
U junu smo otkrili da je bivši načelnik Hadžića novcem iz budžeta plaćao privatne tužbe protiv građana.
Hamdo Ejubović je dvojicu građana tužio za klevetu u privatnoj parnici jer su pisali o njemu, ali je troškove sudskih taksi platio iz budžeta Općine Hadžići. Iako ova općina ima svoje pravobranilaštvo, nekoliko hiljada maraka plaćena je advokatica koja Ejubovića zastupa u tužbama protiv građana.
Nakon nekoliko mjeseci i razgovora sa 20 bivših zaposlenika, od kojih većina govori prvi put, te dokumente kompanije, Detektor je rekonstruisao događaje koji su obilježili rad televizije UNA u Bosni i Hercegovini i otkrili smo do sada nepoznate detalje kako i kada je sin Milorada Dodika preuzeo i upropastio ovu televiziju.
Novinarka Selma Učanbarlić dugo je radila na priči i sjećam se koliko smo razgovorali o činjenici da ni novinari nisu spremni da pričaju o svom radu u ovom mediju. Ova duga priča jedna je od najljepše napisanih ove godine. Bila bi sjajna za neko printano izdanje, za čitanje kojem se posveti vrijeme i pažnja.
Irvin Pekmez tokom snimanja Detektor TV-a. Foto: Detektor
Veliki fokus naših istraživanja i izvještavanja ove godine bio je na ruskim kampovima koje su za moldavske građane organizovali ruski instruktori u BiH.
Serijal smo počeli sa istraživanjem tokom kojeg smo istražili kripto plaćanja, sabotere i osuđene ubice u okolini Banje Luke.
Istraživanje smo radili s moldavskim medijem CU SENS. Naš Irvin Pekmez otkrio je učesnika i do sada nepoznate detalje o ruskim kampovima u Bosni i Hercegovini – kako su plaćani, gdje su kampovi održani i razgovor sa vozačem koji je prevozio učesnike između Srbije i BiH, ali i prisustvovao treninzima za izazivanje nereda.
Tekst je pokrenuo pitanja u BiH i Srbiji o odgovornosti za propuste da se na područjima dvije države organizuju kampovi čiji je cilj sabotaža referenduma o EU i izborima u zemlji koja pretenduje na članstvo u EU, poput Srbije i BiH. U Srbiji su kasnije uhapšene dvije osobe zbog drugih sličnih kampova, ali tužioci u BiH ne čine se pretjerano zainteresovani da pronađu odgovorne.
U isto vrijeme kada su otkriveni kampovi u BiH, kod Bosanske Krupe je uhapšen ruski državljanin, ali se nakon te vijesti vrlo malo znalo o njegovim poslovima u BiH. Međunarodni mediji objavljivali su pojedinosti njegovog puta.
Novinari Detektora na terenu tokom istraživanja ruskih kampova u BiH. Foto: Detektor
Išli smo tim tragom Rusa optuženog za terorizam u Poljskoj i došli do propusta bh. institucija i istrage koja se (ni)je vodila. Tako smo donijeli nepoznate detalje o Aleksandru Bezrukavyiju, koga je BiH izručila Varšavi zbog planiranja sabotaža.
Nino Bilajac danima je bio na terenu, da pokuša saznati detalje.
Rekonstruisao je njegove aktivnosti u BiH i otkrio da su u međuvremenu bh. vlasti protiv ovako visoko rangiranog operativca zaključile istragu – ali za krivotvorenje dokumenata, propustivši priliku da utvrde okolnosti pod kojima je najmanje dva puta ilegalno prelazio granicu i ispitaju njegove aktivnosti u državi.
Nešto kasnije ove godine naši novinari su se infiltirali u privatni Telegram kanal za regrutaciju boraca u ruskoj vojsci u Ukrajini. Paralelno s tim, komunicirano je i s trojicom srpskih plaćenika u Rusiji. Jedan od njih je Davor Savičić iz Republike Srpske, koji je organizovao i doček na aerodromu u Moskvi.
Naš serijal o osobama koje svjedoci i dokazi spominju u ranijim sudskim procesima a koje nikada nisu procesuirane, ove godine nastavila je Lamija Grebo.
Otkrila je da je presudom Državnog suda prije osam godina utvrđeno da su tužioci optužili pogrešnu osobu za komandovanje vojnim policajcima Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su činili zločine nad srpskim civilima u školi u Livnu. Čovjek koji je presudom imenovan kao komandir, do danas je uspio postati zastupnik u Federalnom parlamentu. Istraživanje Detektora pokazalo je da državni tužioci nikada nisu ni ispitali o ulozi u zločinima Dragana Kontu.
Naš Enes Hodžić objavio je u augustu tekst kako je američka firma koja je odnedavno i suvlasnik u “Pretisu”, jednoj od najvažnijih domaćih fabrika oružja, ponudila da uveze preko te kompanije eksploziv iz Kine u vrijednosti od gotovo milijardu dolara, što je količina koju “Pretis”, prema trenutnim kapacitetima, ne bi mogao obraditi ni za više od 200 godina. Takav dogovor bio bi protivan praksi namjenske industrije u BiH da ne sarađuje s Kinom i potencijalno bi donio probleme u poslovanju sa zemljama NATO-a.
Istraživanje Detektora pokazalo je da je američka firma “Regulus Global”, koja drži više od 40 posto udjela u fabrici oružja “Pretis” u Vogošći, preko posrednika u Bugarskoj i luke Ploče, nudila uvoz eksploziva TNT iz Kine u BiH. Analiza trenutnih kapaciteta bh. fabrike i razgovor sa ekspertom pokazuju i da bi se taj TNT, čiji bi krajnji korisnik na papiru zvanično bio “Pretis”, teško zadržao u BiH, te da bi se izvozio u druge države, jer bi bilo potrebno više od 200 godina za njegovu obradu. To bi potencijalno predstavljalo geopolitički problem i za BiH, ali i za poslovanje sa američkim vlastima.
Iz “Regulus Globala” za Detektor su potvrdili kako je ova ponuda postojala, ali su dodali da ona nije odgovarala njihovim potrebama.
Enes je objavio i istraživanje kako se ratni zločinac nije se javio na odsluženje kazne. Detektor je otkrio da je mjesec dana prije nego što mu je sud u Srbiji potvrdio presudu, bio na ratištu u Ukrajini.
Još početkom 2025. godine počeli smo pratiti trag odgovornosti koji je počeo smrću jedne mlade osobe u zubarskoj ordinaciji. Otkrili smo cijelo crno trište anestetika u BiH.
Nakon što su od institucija sakupili i analizirali dokumentaciju o tržištu stomatoloških anestetika u Sarajevu, novinari Detektora su otkrili da su privatne stomatološke ordinacije, usljed nestašice registrovane anestezije, anestetike kupovale na crnom tržištu.
Istraživanje je potvrdilo i da je Federalno ministarstvo zdravstva odobrilo interventni uvoz kao mjeru kojom bi ublažilo nestašicu, ali da je, zbog greške u dokumentu, inspekcija prodaju tih anestetika ocijenila nezakonitom.
Otac djevojke koja je preminula nakon intervencije u ordinaciji opisao je da je imala najljepši osmijeh.
Muamer Drapić se nada da će smrtni slučaj njegove kćerke probuditi više pažnje nadležnih institucija, ali i javnosti.
“Da budu zainteresovani i ljudi i inspekcije i tužilaštvo i općenito narod. Da se ovakvi slučajevi na smiju dopustiti, da dođe do ovoga”, poručio je.
Novinarka Nermina Kuloglija-Zolj mjesecima je prikupljala podatke o dobrovoljnom radu osuđenika u BiH. Otkrila je da neki od njih zamijene zatvorsku kaznu za rad, ali taj rad nikada ne urade zbog banalne greške u sistemu jer nisu potpisani ugovori s firmama gdje bi obavili taj rad.
Jedna od takvih kazni bila je ona za smrt djevojčice godinama ranije. Kazna je počela da se izvršava tek kada je Nermina počela postavljati pitanja.
Selma Melez otkrila je mračne tajne gradilišta solarne elektrane nadomak Stoca gdje je neprijavljeni kineski radnik izgubio život.
Krajem godine otkrili smo da je ratni zločinac iz Bratunca izbjegao zatvor i ratovao u Ukrajini. Detektor je otkrio da je Novak Stjepanović, mjesec dana prije nego što mu je sud u Srbiji potvrdio presudu, bio na ratištu u Ukrajini.
Selma Melez na terenu u Stocu. Foto: Detektor
Godinu smo završili istraživanjem o odgovornosti za curenje plina koje je dovelo do smrti mladića u Hadžićima.
U januaru 2024. eksplozija plina uništila je porodičnu kuću nadomak Sarajeva i usmrtila Mirzu Deliju. Za njegovu smrt danas je u toku suđenje dvojici muškaraca koji su nadgledali postavljanje plinske instalacije 2018. godine. Ali Mirzin otac i advokati optuženih postavljaju pitanja o prijavama i curenjima plina tokom godina između dva ključna događaja.
Naša novinarka Marija Taušan i ove godine je napisala najviše izvještaja iz sudnice. Većinu radnih dana u godini ona prati jedno do dva suđenja, najćešće za ratne zločine.
Azra Husarić Omerović i Lejla Memčić Herić dobitnice su ovogodišnje nagrade za profesionalno izvještavanje Udruženja “Naš most” za fotoreportažu o srebreničkim majkama koje su voljom i vlastitim sredstvima obnovile selo. Više na linku.
Denis Džidić dobitnik je nagrade “Goran Bubalo”, koju Mreža za izgradnju mira dodjeljuje za doprinos miru, jednakosti i pravdi.
Komisija nagrade koja nosi ime po istaknutom mirovnom aktivisti Goranu Bubalu navela je da Džidiću dodjeljuje nagradu za dugogodišnji rad u istraživačkom novinarstvu i doprinos slobodi medija.
“Koliko god je ova nagrada lična, moj rad ne bi bio moguć bez ljudi s kojima radim”, kazao je Džidić prilikom dodjele nagrada u Mostaru tokom obilježavanja Međunarodnog dana mira.
“Znači mi nevjerovatno da je nominacija došla od osoba s kojima radim svakodnevno”, rekao je Džidić, koji se zahvalio i Mreži za izgradnju mira, organizatoru nagrade.
Prilikom odabira dobitnika ili dobitnica mirovne nagrade uzimaju se u obzir postignuća nominovanih u godini prije primanja nagrade, kao i njihov stalni doprinos unapređenju ljudskih prava, očuvanju i izgradnji mira u BiH.
Dodjela nagrade Goran Bubalo. Foto: Detektor
Aida Trepanić Hebib dobila je u 2025. godini novinarsku nagradu “Nino Ćatić” za priču o uklanjanju negiranja sa društvenih mreža u kojoj tematizira posljedice koje minimiziranje zločina i relativizacija te komentari mržnje ostavljaju na djecu ubijenih u genocidu.
U obrazloženju žirija, koji su činili Marko Divković, Marinko Sekulić Kokeza, Šaćir Filandra, Denis Latin, Sanjin Kodrić i Andrej Nikolaidis, istaknuto je da se radi o važnoj temi – “dobro novinarski odrađeno, smireno, sa dovoljno stava i oštrine stila”.
“Pohvale za tekstove portala Detektor, prvenstveno zbog njihovog istraživačkog karaktera i bavljenjem posebno važnim temama vezanim za genocid u Srebrenici, negiranje genocida, ne svodeći se primarno tek na novinarsku vijest”, naveo je žiri.
Tekst koji je dobio nagradu pristupa temi genocida na nešto drugačiji način i ispituje mogućnosti uklanjanja narušavanja digitalnih prava kojima se negira počinjeni genocid.
Ove godine naša novinarka Lamija Grebo nagrađena je prvom nagradom online izložbe “Sjećanje kroz umjetnost” za videosvjedočanstvo srebreničke majke Emine Hajdarević o sinu kojeg je izgubila tokom genocida u Srebrenici. Ovaj video za veliki broj novinara i urednika Detektora ostaje jedno od najbolnih sjećanja koja smo zabilježili tokom 20 godina rada.
Dobitnica priznanja Lamija Grebo je tokom predstavljanja videa pred gotovo stotinu učesnika poručila da su “Životi iza polja smrti” jedan od najposebnijih projekata koje je radila tokom svoje desetogodišnje karijere ispunjene pričama preživjelih.
“Posebno sam ponosna na ovu nagradu – regionalno priznanje, iz razloga što je mnogo truda uloženo u ovaj projekt, a preživjeli su nam ukazali takvo povjerenje na kojem ću im uvijek biti zahvalna”, dodala je Grebo.
Prikazivanje filma Pisma iz Srebrenice u Sarajevu. Foto: Detektor
Za svoje izvještavanje o memorijalizaciji i reparacijama u BiH, novinarka Emina Dizdarević Tahmiščija ušla je u uži krug izbora za međunarodnu novinarsku nagradu “Fetisov” za 2025. godinu u kategoriji za izuzetan doprinos miru. Ovo je drugi put za ovu novinarku da je u užem izboru nagrade koju je ranije dobio pomoćnik urednika Detektora Haris Rovčanin.
U uži izbor izabrana je s pričama “Kako je prevelik fokus na ratne zločine rezultirao razočarenjem žrtava” i “Više od deset miliona maraka za spomenike u deceniji izgubljenoj za memorijalizaciju i reparacije”.
Dizdarević Tahmiščija je pisala kako je nakon kraja rata u Bosni i Hercegovini pred pravosudnim institucijama preko 1.100 osoba osuđeno za ratne zločine. U poređenju s memorijalizacijom ili bilo kojim drugim pitanjem tranzicijske pravde, ovaj segment dobio je najveći fokus institucija. Uprkos tome, odbijanje tužilaca da sistematski podižu optužnice protiv višerangiranih počinilaca, cjepkanje složenih istraga, spora suđenja, nedostatak strateškog pristupa, politizacija i manjak podrške svjedocima rezultirali su apsolutnim razočarenjem žrtava i njihovih porodica, što Dizdarević Tahmiščija dočarava kroz primjer jedne od žrtava koja je doživjela samo djelimičnu sudsku pravdu.
Kroz drugu nominovanu priču novinarka Detektora problematizira koliko je budžetski novac istinski pomogao stvaranju sistemskog pristupa procesima tranzicijske pravde – memorijalizaciji i reparacijama – i osiguravanju potpunog okvira okrenutog žrtvama i njihovim porodicama.
“Izuzetna je čast biti među nominovanim novinarima iz cijelog svijeta. Posebno jer je ovo potvrda važnosti priča o tranzicijskoj pravdi i davanju prostora žrtvama koje su imale hrabrosti da pričaju svoje priče i time mi daju povjerenje. Ovo je i podsjetnik da ove teme nikada ne prestanu biti fokus”, kazala je novinarka Dizdarević Tahmiščija.
Snimanje filma o djeci nestaloj u ratu. Foto: Detektor
Ovi sadržaji omogućili su da i ove godine rastemo na društvenim mrežama – 2025. smo pokrenuli newsletter. Krajem godine Aida Mahmutović organizovala je još jedan uspješan forum za upravljanje internetom.
Naredne godine nastavljamo treninge za nastavnike kako da koriste “Bazu sudski utvrđenih činjenica”. Nadamo se da će više djece nego do sada učiti o ratnoj prošlosti na osnovu naše baze.
Planiramo predstaviti novu bazu, odnosno aplikaciju za mobitele o neizgrađenim spomenicima za žrtve proteklog rata.
Počinjemo i rad sa udruženjima žrtava na obilježavanju masovnih grobnica. Iako zakon koji to omogućava postoji već duže od deceniju, do sada nije označena niti jedna grobnica procedurom koja je propisana.
Sa organizacijama Transparency International i “Zašto ne” pratit ćemo kako se političari pripremaju za izbore, a onda i izbornu kampanju za zajedničku platformu Odgovorno.st.
Hvala vam što pratite Detektor i čitajte nas i u 2026. godini.