Jedna od žena koje se još uvijek nalaze u kampu u Siriji, za Detektor kaže da nema zvanične potvrde, ali da “ima saznanja da bi povratak mogao biti moguć iza Nove godine”. Njen identitet je Detektor odlučio zaštititi.
“Sedam godina živim iza žice, zarobljena u kampu, bez sigurnosti i bez odgovora. Svaki dan ovdje znači novo čekanje i novu borbu da ostanem psihički jaka”, govori nam ona.
Za nju, kako pojašnjava, povrat u BiH nije samo povratak u državu u kojoj je rođena, već povratak dostojanstvu, sigurnosti i životu kakav svaki čovjek zaslužuje i konačni izlazak iz dugogodišnje neizvjesnosti. Isto želi i za ostale žene i djecu koji su godinama u kompovima gdje su smješteni nakon pada takozvane Islamske države, jedne od najzloglasnijih terorističkih organizacija.
Sestra Aleme Dolamić s djecom je već osmu godinu u jednom od kampova u Siriji, a Dolamić i brojne porodice iz godine u godinu očekuju povratak svojih članova, mahom žena i djece, iz ovih kampova. Nadu im je dao posljednji organizovani povratak u decembru 2019. godine, no nakon toga nije se organizovao više ni jedan tog tipa.
Svake godine pojavljuju se priče o njihovom povratku, porodice apeliraju na njihov povratak, ali to se još uvijek ne dešava. Vlasti SAD-a koje pomažu u obnovi Sirije ove su godine poslale poruku zemljama da moraju vratiti svoje građane.
Dolamić za Detektor kaže da između porodica trenutno kruže priče o povratku, ali da ona nema nikakvih zvaničnih informacija o tome. Jedino što je nezvanično čula jeste da se “rade neke pripreme”.
“Vjerujte da više te priče, i kad dođe neka, ne uzimam zdravo za gotovo. Upućujem ja i pisma i e-mailove, ali nema nikakvog odgovora”, govori ona.
Dolamić kaže da nije izgubila nadu da će se vratiti.
“Uvijek postoji taj tračak nade. Mogu samo reći da više nema smisla, jer je moja sestra osam punih godina u kampu. Nema smisla ni da žene i djecu više drže, i naša država bi trebala da nešto poduzme”, kaže ona i dodaje da bi voljela da se povratak što prije desi.
Iz Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine su Detektoru kazali da koordinacioni tim za pitanja repatrijacije radi na pripremi procesa povratka bh. državljana iz Sirije u saradnji s međunarodnim partnerima.
“Naravno, javnost će biti informisana kada se za to steknu realni i objektivni uslovi”, dodali su.
Ali sama deportacija u najvećoj mjeri zavisi od vojnih snaga SAD-a, čiji se kapaciteti koriste za prevoz bivših pripadnika ISIL-a.
U BiH je u decembru 2019. godine deportovana grupa bivših stanovnika takozvane Islamske države u kojoj je bilo sedam muškaraca, šest žena i 12 djece. To je bila prva grupa koja je organizovano stigla iz Sirije nakon pada takozvane Islamske države.
Psihologinja Mirela Mujagić, koja ima iskustva u radu sa osobama koje su se vratile iz Sirije i radu na temama prevencije nasilnog ekstremizma i radikalizma, za Detektor naglašava da su djeca koja se vraćaju najznačajniji i najranjiviji period svog djetinjstva provela upravo u tim kampovima.
“Neki od njih čak su i rođeni u izbjegličkim kampovima i ne poznaju nikakve drugačije socijalizacijske okolnosti osim tih kojima su bili izloženi, a u takvim kampovima su se uglavnom nalazili u jednom izrazito ranjivom psiho-socijalnom stanju”, kaže ona i dodaje da sama ta populacija ima povećanu potrebu za dugoročnom i specijaliziranom psihološkom podrškom.
To je alarmantno i simptomatično, kako pojašnjava, upravo zbog njihovog razvojnog perioda u kojem se oni nađu u kampovima, jer su u ranom razvojnom periodu, odnosno formativnim godinama.
“Ova djeca su u tom najranijem periodu izložena višestrukim i hroničnim traumatskim iskustvima, a ona uključuju možda ona najteža – od ratnih dešavanja, nasilje, gubitak ili razdvajanje od nekih članova porodice, život u nesigurnim, restriktivnim i često nehumanim uslovima, i nedostatak stabilnih obrazovnih i razvojnih okvira”, kaže Mujagić i naglašava da to sve narušava njihov osjećaj sigurnosti i povjerenje u sigurnost u svijetu.
Ova djeca, između ostalog, često pokazuju i određena razvojna kašnjenja, posebno u domenu govorno-jezičkih vještina, pažnje, socijalnih kompetencija i školskih vještina.
Na to su u julu ove godine upozorile i američke vlasti, koje su nakon repatrijacije maloljetnika opisale kako ovo dijete nije znalo “ništa o životu van kampova”, ali da je sada njegova budućnost slobodna od uticaja i opasnosti ISIL-a.
Saopštili su da otprilike 30.000 pojedinaca iz više od 70 zemalja ostaje u dva kampa u Siriji i da su većina djeca mlađa od 12 godina, koja zaslužuju šansu za život izvan kampova. Za vlasti SAD-a sigurnost Sirije postala je važan vanjskopolitički cilj nakon pada režima Bašara Al-Asada, a kampovi s desetinama hiljada bivših pripadnika terorističke organizacije predstavljaju sigurnosni izazov za nove vlasti.
Iz State Departmenta su opisali da je jedino održivo rješenje humanitarne i sigurnosne krize repatrijacija, rehabilitacija i reintegracija u društvima iz kojih dolaze, što se odnosi i na bivše borce ISIL-a.
“Kao što mi radimo sa svojim građanima, svaka zemlja mora preuzeti odgovornost za svoje građane u Siriji i ne tražiti od drugih da riješe problem za njih. Trebali bi dijeliti teret brige i repatrijacije svojih državljana”, navodi se u saopštenju.
Mujagić naglašava da značajna većina ove djece nije bila uključena u obrazovni proces.
“Možemo očekivati da ova djeca u socijalnom funkcionisanju pokazuju određene probleme uspostavljanja odnosa sa svojim vršnjacima, autoritetom, i da vrlo često pokazuju jednu nepovjerljivost i povučenost, a nekad i, suprotno tome, impulsivnost i agresivne oblike ponašanja kojima su oni svjedočili tokom svog odrastanja”, kaže ona.
Naglašava da u kampovima vjerovatno postoje i djeca koja su u kampovima postala punoljetna te da se može očekivati da se radi o djeci različite životne dobi i razvojnih potreba koja bi se mogla vratiti.
Mirza Kapić. Foto: Sud BiH
Više od 30 osoba je zbog pridruživanja stranim vojnim formacijama u Siriji i Iraku procesuirano pred sudovima u Bosni i Hercegovini.
Ove godine takvih slučajeva u Sudu BiH nije bilo, ali ipak jesu predmeti u kojima su djela okarakterisana kao terorizam.
Mirza Kapić osuđen je na četiri godine zatvora za planiranje terorističkog napada 2023. na džamiju ”Bosna” u Zenici.
Kapić je proglašen krivim da je sredinom 2023. godine – s ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva i destabilizacije društva, s njemu poznatim licima, koristeći internet aplikacije Telegram i Trema – dogovarao i planirao napad na džamiju “Bosna” u Zenici.
Ranije je Kapić osuđen na jedinstvenu kaznu od godinu i deset mjeseci zatvora jer je 15. jula 2013. s Međunarodnog aerodroma Sarajevo avionom otputovao za Istanbul, odakle je ilegalno prešao granicu i ušao u Siriju – s namjerom da se bori na strani takozvane Islamske države na teritoriji Sirije i Iraka, i terorističkih grupa ISIL-a – gdje je boravio sve do 25. augusta 2013., te zbog nedozvoljenog držanja oružja.
U maju ove godine u Sudu BiH počelo je suđenje Simbadu Bajrektareviću zvanom Bambi, koji je optužen da je, dok je pozirao u maskirnim hlačama i s oružjem, prijetio stanovnicima terorističkim djelom.
Prema navodima optužnice, Bajrektarević je 7. aprila 2024. godine, nakon što je prethodno uploadovao fotografije na društvenu mrežu Facebook, s ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva i destabilizacije osnovnih ustavnih i društvenih struktura BiH, postavio poruku kojom prijeti počinjenjem terorističkog čina, napadom na živote osoba kojim bi prouzrokovao njihovu smrt i napadom na njihov fizički integritet.
Suđenje Bajrektareviću je još uvijek u toku.
Početkom decembra u Sudu BiH je počelo suđenje i Armelu Zalihiću, koji je optužen da je 26. marta ove godine, u namjeri da ozbiljno zastraši stanovništvo i ozbiljno destabiliše osnovne, političke, ustavne i društvene strukture BiH, javno na društvenoj mreži TikTok prijetio počinjenjem krivičnog djela “terorizam”, odnosno pravljenjem masakra u gradskoj džamiji u Konjicu za Bajram.
U februaru 2024. godine, po dolasku na aerodrom u Sarajevu, uhapšen je Muhamed Hasić, koji se sumnjiči da je više godina boravio na stranim ratištima Sirije i Iraka, u okviru struktura “ISIL-a”.
“Nakon poraza struktura takozvanog ‘ISIL-a’, navedeni osumnjičeni se duži period skrivao na području Republike Turske, gdje je, radom Tužilaštva i partnerskih institucija i agencija, lociran, identificiran i nakon toga izručen Bosni i Hercegovini”, naveli su ranije iz Tužilaštva.
Detektor je u oktobru izvijestio da duže od godinu i po Tužilaštvo BiH nije donijelo tužilačku odluku u ovom predmetu.
Više od 20 osoba osuđeno je na više od 50 godina zatvora zbog odlaska na sirijsko ratište, iako je BiH kritikovana zbog niskih kazni, posebno u predmetima gdje su optuženi napravili sporazume s tužiocima i dobijali kazne između godinu i dvije zatvora.
Nasuprot tome, samo je jedna osoba procesuirana i oslobođena zbog odlaska na ukrajinsko ratište, dok se ova djela ne povezuju s terorizmom poput onih u Siriji.