Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je u prvih osam mjeseci ove godine podiglo samo jednu optužnicu. U naredna gotovo četiri mjeseca podignuta je još jedna.
Do trenutka objave ovog teksta optužnice su podignute protiv Derviša Mehinovića za zločine na području Banovića, te Miće Olovića za zločine počinjene u Miljevini. Obje optužnice Sud je i potvrdio.
Ranijih godina tužioci su u posljednjim danima godine podizali značajan broj optužnica, ali ova godina mogla bi biti najlošija za Tužilaštvo BiH u istraživanju ratnih zločina.
Ahmet Grahić, predsjednik Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica opštine Zvornik, kaže kako su porodice godinama čekale da krenu sudski procesi za zločine počinjene na ovom području i nadali se prilikom otvaranja svake masovne grobnice da će neko odgovarati.
“Mi ne možemo se pomiriti da ne bude niko procesuiran”, kazao je.
“Imamo veliki broj majki i porodica koje su umrle i nisu uspjele ni da pronađu svoje, ni da neko snosi odgovornost za njihovo pogubljenje”, kazao je Grahić i dodao da je žrtvama svaka kazna mala u odnosu na počinjene zločine.
Zbog optužnica koje su tužioci podigli krajem godine, Sud BiH je 2025. potvrdio ukupno 11 optužnica podignutih krajem 2024. godine.
Iz Tužilaštva BiH su ranije kazali da informacije o radu objavljuju na godišnjem nivou, zaključno s krajem kalendarske godine, i da Posebni odjel za ratne zločine periodično objavljuje detaljne podatke o radu na predmetima. Tada nisu precizirali koliko su optužnica podigli ove godine, ali je na stranici Tužilaštva objavljen podatak o jednoj optužnici.
Državni sud je pravosnažnim presudama ove godine osudio 25 osoba na 145 i po godina zatvora, dok je pet osoba oslobođeno optužbi za ratne zločine.
Najviše kazne, od po 18 godina zatvora, izrečene su Bošku Unčaninu, Marinku Miljeviću i Draganu Despotu za učešće u ubistvima najmanje 74 civila 1. juna 1992. u Velagićima kod Ključa.
Najniže izrečene kazne, od po godinu i po, dobili su Samir i Husein Isaković za zločine počinjene u Bužimu. U ovom predmetu dvije su osobe oslobođene, dok ih je pet, uključujući i Isakoviće, osuđeno na ukupno 26 godina zatvora.
Ostale pravosnažne presude izrečene su za zločine u Zvorniku, Bužimu, Doboju i Tesliću.
Tokom 2025. Sud BiH je izrekao i četiri nepravosnažne presude kojim je pet osoba osuđeno na 15 i po godina zatvora, dok ih je pet oslobođeno.
Slaviša Đerić nepravosnažno je osuđen na tri, a Nenad Ujić na četiri godine zatvora zbog nečovječnog postupanja prema civilima zatočenim u Rogatici, Ramiz Duraković na tri i po godine za zločine počinjene na području Čajniča, Himzo Selimović na tri i Ramiz Mićivoda na dvije godine zatvora za zločine počinjene u Goraždu.
Boško Unčanin. Foto: Detektor
Broj presuda, a pogotovo optužnica, dosta je niži u odnosu na prethodne godine. Sagovornici Detektora kažu da su problemi procesuiranja ratnih zločina slični iz godine u godinu, ali da se ne rješavaju.
Vršiteljica dužnosti predsjednika Suda BiH sutkinja Minka Kreho smatra da je, kao i ranije, dinamika rješavanja predmeta ratnih zločina objektivno ograničena okolnostima na koje sudije ne mogu uticati.
“Prije svega, riječ je o starosnoj strukturi i zdravstvenom stanju optuženih lica, kao i svjedoka koje su predložile stranke u postupku, zatim o ograničenim kapacitetima sudnica Suda BiH za vođenje postupaka sa deset ili više optuženih lica s obzirom na to da samo dvije sudnice Suda BiH raspolažu takvim kapacitetima, a koje koriste sudije krivičnog i apelacionog odjeljenja, kao i o zdravstvenom stanju sudija koji postupaju u navedenim predmetima“, kaže ona za Detektor.
Osvrnula se i na predmete koji su trenutno u zastoju i pojašnjava da se oni nalaze u toj fazi isključivo zbog nemogućnosti dolaska optuženih pred Sud BiH usljed bolesti.
Takvih je primjera sve više. Detektor je ranije pisao kako je Goran Sarić prisustvovao promociji dokumentarnog filma o njemu kao ratnom komandantu Specijalne policije Republike Srpske, iako je suđenje u predmetu u kom se tereti za zločine u Bijeljini na čekanju duže od dvije godine zbog njegove bolesti, što je dodatni poraz za preživjele i članove porodica žrtava.
Eventualno protivljenje stranaka u postupku na odluku sudećeg vijeća o razdvajanju postupka ne predstavlja razlog za bilo kakav zastoj, imajući u vidu da zakon propisuje da se takva odluka donosi iz postojanja važnih razloga ili razloga cjelishodnosti, što Sud u svakom konkretnom predmetu zasebno cijeni, dodaje sutkinja Kreho.
Sarajevska advokatica Sabina Mehić navodi kako su prepreke u procesuiranju ratnih zločina otprilike iste već godinama, samo što sa odmakom vremena postaju sve izraženije. Ona smatra kako je dostupnost svjedoka i optuženih osoba možda najveći problem.
Svjedoci su, kako pojašnjava, ili bolesni ili dosta stari pa nisu u mogućnosti da dolaze na Sud, a usljed protoka vremena njihovo sjećanje na događaje od prije 30 godina je dosta izblijedilo.
“Identična je situacija i sa optuženim licima. Često se dešava da nisu sposobni da prate suđenja, a što se utvrđuje na osnovu nalaza vještaka – bilo usljed neke bolesti ili nekog drugog razloga”, kaže ona.
Savan Zec, advokat iz Kozarske Dubice koji, poput Mehić, ima dugogodišnje iskustvo rada na predmetima ratnih zločina, kaže da on lično ima utisak da je sada upitna volja svjedoka da dalje učestvuju u sudskim procesima.
Njegova zapažanja su da Tužilaštvo sve više ima problem sa obezbjeđenjem prisustva svjedoka, u smislu da svjedoci praktično sve manje i manje žele da učestvuju u ovim procesima.
“To je ono što ja vidim u sudnicama, da to tužiocima, kako vrijeme odmiče, sve više postaje problem da obezbijede prisustvo svojih svjedoka, ne toliko zbog toga što su oni bolesni, u inostranstvu ili nedostupni, već jednostavno ljudi, što je i razumljivo poslije 30 godina, jednostavno izgube volju da se pojavljuju u ovim procesima”, kaže on.
Drugi problem koji Zec vidi, a nadovezuje se na ovaj, jesu pojedinačne rascjepkane optužnice, pa se isti svjedok poziva po nekoliko puta povodom istih događaja.
“Onda taj svjedok, kad je svjedočio jednom, drugi put, više mu nije jasno zašto se poziva treći i četvrti put, i tu postoji taj problem demotivisanosti”, kaže on.
Advokatica Sabina Mehić. Foto: Detektor
Detektor je godinama ranije upozoravao na ovaj problem.
I Mehić smatra da cjepkanje optužnica otežava situaciju. Ona dodaje da Tužilaštvo vodi istrage za neke predmete jako dugo i umjesto da, za neko područje gdje su bili sukobi, okonča istragu i predmet završi jednom ili više optužnica, dešava se da se podigne optužnica, nije važno da li jedna ili više, a onda istragu preuzme drugi tužilac i podigne optužnicu za druga lica, a potom preuzme treći tužilac, koji ima drugačije mišljenje, i podigne optužnicu protiv nekoga trećeg.
“Dakle, imamo situaciju da nešto što je moglo biti okončano u jednom predmetu, ipak traje godinama i razvodnjava se”, kaže ona.
Iz Misije OSCE-a u BiH navode da ključna pitanja identifikovana u prethodnim izvještajima Misije ostaju neriješena. Ona uključuju, između ostalog, nedosljednu prioritizaciju od strane Tužilaštva BiH činjenično i pravno najsloženijih predmeta i prijenos više od 80 posto predmeta s nepoznatim osumnjičenima na sudove na nivou entiteta ili Brčko distrikta, koji imaju izuzetno ograničene istražiteljske resurse.
“Dodatnu zabrinutost, između ostalog, izaziva dugotrajnost sudskih postupaka za ratne zločine pred Sudom BiH, djelimično i zbog neefikasnog upravljanja sudskim postupcima”, pojašnjavaju iz Misije.
Preživjeli, porodice i udruženja žrtava su oni kojih se pravda najviše i tiče, a oni konitinuirano izražavaju nezadovoljstvo tempom predmeta koji su u radu, ali i zbog brojnih zločina koji se ne procesuiraju.
Zlatko Tuzlak iz Udruge nestalih i poginulih branitelja Hrvatskog vijeća obrane Posavske županije navodi da je protok vremena svakako učinio svoje i da umiru članovi porodica koji tragaju za svojim najmilijim.
On smatra da je jako bitno da se procesuiraju zločini, ali da problem predstavljaju i izrečene niske kazne.
“Jednostavno ispada da vrijeme čini svoje i oni koji su činili zločine, nebitno s koje strane, dosta umiru (…) Ja sam više razočaran politikom da to nikog ne zanima”, kaže on.
Regionalna saradnja u 2024. i 2025. godini, prema Misiji, nije ukazala na bilo kakav svrsishodan napredak. Pojašnjavaju kako za značajan dio predmeta ratnih zločina koji su u toku – skoro 50 posto – i dalje predstavlja prepreku nedostupnost optuženih koji borave u državama koje, uopšteno govoreći, ne dozvoljavaju izručivanje svojih državljana, ponajprije u Srbiji i Hrvatskoj.
“Uporno neprihvatanje od strane tih država – naročito Hrvatske, a u manjoj mjeri Srbije – prijenosa predmeta ili pokretanja procesuiranja tih osoba pred domaćim sudovima ostaje i dalje velika prepreka ostvarenju pravde. Ovaj nedostatak saradnje direktno doprinosi nastavku nekažnjivosti za ratne zločine i podriva djelotvornost prekograničnih pravosudnih mehanizama”, kažu iz Misije.
Ove godine produžen je rok Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina do 2028. godine. Ovo je drugi put da se rok strategije produžuje. Prvi rok bio je do 2023. te, nakon što nije ispoštovan, prihvaćen je novi, do kraja 2025. godine. Iako je kreirana 2018. godine, Revidirana strategija usvojena je 2020. i njome je predviđeno da svi predmeti ratnih zločina budu završeni u roku od pet godina.
Mehić nije optimistična da će suđenja biti okončana u roku ni novoprodužene strategije.
“Vjerujem da će se isti scenario desiti kao i do sada, a to je da će se rok produžavati sve dok ima živih optuženih i svjedoka koji mogu svjedočiti o nekom događaju”, kaže ona.
Prema Misiji OSCE-a, provedba strategije i dalje predstavlja značajan izazov za domaće pravosuđe i javne institucije u BiH. Oni podsjećaju da je nadzorno tijelo za njeno provođenje održalo samo dva sastanka 2025. godine, uprkos obećanjima da će jednom mjesečno održavati sastanke.
Drago Knežević, bivši logoraš i predsjednik Udruženja ratnih zarobljenika iz Dervente, razočaran je jer se na ovom području ništa nije radilo na procesuiranju ratnih zločina.
“Naravno da je nezadovoljstvo, jer je puno svjedoka umrlo, da se ne nađu tamo gdje trebaju svi oni koji su činili zločine, bez obzira na vjeru i naciju. Jer kako je god neko tukao mene, mučio i patio, tako je neko i sa suprotne strane, a žrtva je žrtva bez obzira na vjeru i naciju”, kaže on.
*Podaci u ovoj analizi prikupljeni su do 25. decembra.