Muaz Jašarević, nekadašnji policajac, rekao je kako je obezbjeđivao radni vod koji je išao kopati tranšeje i da je od tužioca Dževada Muratbegovića saznao da se to mjesto zove Slivići.
Pojasnio je da bi prvo išli kombijem, zatim pješke, gdje bi ih dočekali pripadnici bataljona 119. muslimanske brdske brigade koji bi radnom vodu objasnili šta treba raditi.
Udaljenost od suprotne strane, kako je pojasnio svjedok, bila je 200 metara te su upozoreni da je bilo sporadičnog pucanja. Kazao je da je Goran Krsmanović bio u radnom vodu, da ga je poznavao, te da su razgovarali taj dan i zezali se.
“Sjeo je na tranše, ja sam mu rekao da siđe, i eto kako to biva… pucanj, i Goran je pao, počeo je zapomagati”, kazao je svjedok i naveo da mu je ranjeni govorio: “Muaze, ne osjećam noge.”
Ranjenog Krsmanovića su, prema riječima svjedoka, odnijeli do sanitetskog vozila. Jašarević je kazao da je bio u pratnji sanitetskog vozila koje je Krsmanovića prevezlo do ratne bolnice u Banovićima, te da ga je prvi put sreo nakon rata kada je svjedočio na sudu o njegovom ranjavanju.
Jašarević je rekao da je i njegov otac bio u radnom vodu, ali da nije bio prisutan kada je Krsmanović ranjen.
Odbrani je potvrdio da nije bilo nacionalne razlike u radnom vodu, te da nisu vidjeli borbe na mjestu gdje su se kopale tranšeje. Optuženom Dervišu Mehinoviću je svjedok kazao da nije bilo maltretiranja radnog voda.
Optužnica tereti Mehinovića, u svojstvu komandanta 119. muslimanske brdske brigade, da je od maja do augusta 1993. godine Opštinskom štabu odbrane Banovića podnosio zahtjeve za angažovanje pripadnika Jedinice radne obaveze za izvođenje radova, iako je znao da se radi o nedozvoljenim radnjama zbog ugrožavanja života prilikom kopanja rovova i tranšeja na prvim borbenim linijama. Kako se navodi, prilikom radova na lokalitetu sela Slivići – Osječani, u rejonu Krš, 8. juna 1993. godine ranjen je Goran Krsmanović, usljed čega su mu oduzeti donji ekstremiteti, a praksa odvođenja na kopanje rovova se nastavila i nakon toga.
Nermin Delagić, nekadašnji komandant Opštinskog štaba Banovići, kazao je da su u Jedinici radne obaveze bili oni koji nisu vojno angažovani. Ispričao je da se zahtjev za formiranje radnog voda podnosi prema Opštinskom štabu Banovići, te da se prosljeđuje prema Izvršnom odboru Teritorijalne odbrane i dalje ide u proceduru.
“Ako komandant u datom momentu procijeni, onda se piše zahtjev”, kazao je i dodao da zahtjev može podnijeti komandant štaba i komandant brigade.
Nakon što mu je Tužilaštvo prodočilo neke od dokumenata, svjedok je objasnio kako je pri “zahtjevu za radni vod” Opštinski štab bio posrednik prema Izvršnom odboru Teritorijalne odbrane.
Rekao je da je poznavao Krsmanovića kao sportistu, te da ga u ratu nije viđao i da je čuo da je bio pripadnik rezervnog sastava policije, kao i da mu je poznato da je ranjen na liniji.
Odbrani je svjedok potvrdio da je angažovanje za radni vod bilo uređeno prema pravilima.
Suđenje se nastavlja 22. januara 2026.
