Slobodan Bojanić kazao je da je u okviru odsluženja vojnog roka bio vozač i da su 3. maja 1992. krenuli sa selidbom komande Druge vojne oblasti iz Sarajeva.
“Rečeno je da se evakuišemo bez najmanjih provokacija i da ne odgovaramo na provokacije ako ih bude s druge strane”, rekao je Bojanić, dodajući da su ponijeli lično naoružanje.
On je kazao da je vozio TAM i da je do njega sjeo vojnik Miodrag Đukić, a da su pozadi bila tri oficira. Naveo je da je kolona zaustavljena i da su se pojavili naoružani ljudi, u dijelovima uniforme i u civilu, te da je na prozorima zgrade vidio uperene puške.
Prema riječima svjedoka, naoružani ljudi su istjerivali vojnike i uzimali oružje iz vozila. Rekao je da su njemu uzeli bombu koju je imao za pasom, dok su trojicu oficira pretresali. Naveo je da je jedan čovjek rekao da legnu.
“Čovjek je počeo da puca. Đukić Miodrag je ubijen, mene je udarilo u ruku”, rekao je Bojanić.
On je kazao da je Đukić, s kojim je proveo 14 mjeseci u vojsci, bio pogođen rafalom u glavu. Dodao je da je, kako je kasnije saznao, ubijen i jedan od tri oficira.
Svjedok je kazao da je jedno lice prilazilo i prijetilo mu da će ga ubiti, a nakon izvjesnog vremena je odvezen u ambulantu, a potom u bolnicu na Koševu. Kako je rekao, u policijskom vozilu prevezena su još dva oficira koji su bili teže ranjeni.
Bojanić je naveo da su ga dok je čekao u bolnici maltretirali jedna žena i jedno uniformisano lice, te da je uboden britvicom u leđa kada je doktorica došla po njega. Iz bolnice je razmijenjen 8. maja.
On je kazao da se raspitivao za druga iz jedinice, Zdravka Tomovića, i da je saznao da je podlegao nakon teškog ranjavanja. Naveo je da je u Dobrovoljačkoj ulici vidio da je njegovo vozilo izrešetano.
Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila, s Ganićem su optuženi Zaim Backović, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob i Ismet Dahić koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.
Na pitanja braniteljice Jesenke Rešidović, Bojanić je potvrdio da su imali automatske puške sa četiri okvira municije, te da je osoba koja mu je oduzela bombu bila vrlo mlada. Kazao je da je čovjek koji je pucao imao brkove i nije bio u uniformi. Braniteljica je sugerisala da svjedok ležeći na zemlji nije mogao vidjeti da li je neko pucao prema tom čovjeku.
“U tom momentu samo je on pucao, niko od naših nije imao oružje”, rekao je Bojanić.
Kazao je da je, dok je ležao na zemlji, čuo kako neko govori: “Pomozite vojnicima, oni nisu ništa krivi”.
Svjedok se nije složio s braniocem Asimom Crnalićem da su u Dobrovoljačkoj ulici bili neorganizovani građani, rulja.
“Izuzetno su bili organizovani. Tad smo mi bili neorganizovani, iznenadilo nas je to što su uradili”, rekao je Bojanić.
Složio se s braniocem Senadom Pizovićem da ljude u Dobrovoljačkoj nije doživio kao vojnike. Rekao je da su u bolnici korektno postupali prema njemu. Braniteljici Mirni Avdibegović je potvrdio da nije vidio kako je izrešetano vozilo u kojem je bio Tomović.
Suđenje se nastavlja 10. decembra.
