Anto Krišto prisjetio se kako je u januaru 1993. začuo pucnjavu u zaseoku Brdo i kako je otišao da obavijesti komandanta njegove jedinice Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Zvonka Rajića.
Rekao je da je Rajić otišao, a da je njih nekoliko ostalo u njegovoj kući u Donjoj Višnjici.
“Pucalo se ponovo, vidjeli smo da je počeo sukob”, naveo je Krišto.
Prema njegovim riječima, u kuću su došla dvojica, kako pretpostavlja, pripadnika Sedme muslimanske odnosno Armije BiH i otišao je s njima u Dusinu. Rekao je da nije nosio oružje i da je kod mejtefa vidio pripadnike Armije, koji nisu imali oznake.
Kada je upitao za svoje saborce, kako je naveo, obratio mu se jedan mršaviji, mlađi muškarac u šarenoj uniformi.
“Eno vam vaš zapovjednik smrdi tamo, ja sam ga ubio. Hoćeš sad i tebe da ubijem?”, prisjetio se svjedok riječi te osobe.
Krišto je rekao da je na kraju odveden u školu u Lašvi, gdje su bili drugi zarobljeni vojnici i civili, te da su odatle odvedeni u Kazneno-popravni zavod u Zenici.
Ispričao je kako je u zatvor dolazila osoba koju je vidio u Dusini i da mu je jedan čuvar, kad ga je pitao za njega, rekao: “To vam je Patković.”
Kazao je da je sto posto siguran da je to muškarac iz Dusine koji mu je rekao da je ubio Rajića. Potvrdio je da ga je u istrazi prepoznao na fotografiji.
Patković je, u svojstvu komandanta Drugog bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH, optužen da je – nakon što je Armija BiH 26. januara 1993. zauzela selo Dusina – ubio lokalnog komandanta HVO-a Zvonka Rajića, koji je ležao ranjen na zemlji.
Braniteljica Lejla Terzimehić predočila je izjavu iz istrage svjedoka u kojoj se navodi da je po njega došao jedan pripadnik Armije. Krišto je rekao da je on rekao da su bila dvojica i da je tako izjavio.
Svjedok je kazao da je taj Patković rekao da zapovjednik “smrdi k'o krmak”, iako se te riječi, kako je napomenula braniteljica, ne navode u zapisniku.
“Ovo što sam rekao jeste sto posto istina”, rekao je Krišto.
Kazao je da se nije nelagodno osjećao i da ga nije bilo strah kad mu se obraćao. Na primjedbu Terzimehić da u istrazi nije rekao da je ta osoba dolazila u zatvor, svjedok je kazao: “Kako će mi čuvar reći ako ga ja ne vidim.”
Braniteljica je prigovorila na ulaganje zapisnika o prepoznavanju, navodeći da nisu ispoštovane zakonske odredbe.
Navela je da zakon predviđa da se fotografije mogu predočavati samo ako nije moguće obaviti neposredno prepoznavanje. Ukazala je da je drugačija praksa vrhovnih sudova entiteta od prakse Suda BiH po ovom pitanju.
Terzimehić se osvrnula i na nepouzdanost prepoznavanja osobe koju je svjedok prvi put u životu vidio u Dusini i prepoznao je na fotografijama poslije 30 godina.
Suđenje se nastavlja 14. novembra.
