Hilmo Kozlica je u logoru “Kamenica” proveo tri mjeseca, nakon što je prethodno zarobljen tokom napada na mjestu Štrbački buk. Prošao je zatočeništvo u logorima “Prekaja” i “Kozila”, a 8. augusta 1992. godine doveden je u “Kamenicu”.
“Spavali smo onako kao sardine, na tijesnome pod sobom. Dosta vremena nije se imalo osim poda ništa, pod glavama nismo imali ništa. (…) Svakodnevno i svake noći bili su izvođeni ljudi, maltretirani, tučeni, unakazivani”, prisjeća se Kozlica zarobljeništva.
Sjećanja su teška, jer logor je za njega značio patnju i bol, a danas od zaborava pokušava otrgnuti uspomene na zarobljenike koji nisu preživjeli “Kamenicu” i mučenja, koja je i sam prošao.
“Jednu noć sam najviše platio, gdje su me faktički lomili. Meni su faktički pucale kosti. Kad su me tukli njih tri-četiri, ja sam već bio u polukomi. I kad su me ubacili nazad u prostoriju među ove ostale logoraše, oni su se čudili da sam ja to mogao preživjeti”, dodaje Hilmo.
Zdravstvene posljedice zarobljeništva i danas osjeti.
“Svaki ima nekakvu bolest iza sebe, imamo psihičke umore, fizičke također. Nekad mi dođe momenat da ne znam ni ko sam, ni šta sam. Da sanjam noću ponovo zarobljavanja, logorovanja, tamničenja, tako da nekad nemam sna”, priča nam Hilmo.
Iz logora “Kamenica” izašao je 3. novembra 1992., kada su zarobljenici razmijenjeni posredstvom Međunarodnog komiteta Crvenog križa.
Prema podacima Saveza logoraša BiH, kroz “Kamenicu” je od 1992. do 1995. godine prošlo više od 200 logoraša – žena i muškaraca, trudnica, pa i kompletnih porodica s područja Bosanskog Petrovca, Ključa, Sanskog Mosta, Kulen-Vakufa, Kupresa, Bosanske Krupe. Više od 50 je, navode iz Saveza, ubijeno, a jedan broj tijela pronađen je u masovnoj grobnici – jami “Golubnjača”.
“Po stepenu terora i brutalnosti, ‘Kamenica’ je jedan od poznatijih logora”, navode iz Saveza logoraša.
Iz Saveza su sapoćili kako će u subotu, 1. novembra, biti upriličen obilazak lokaliteta bivšeg logora “Kamenica”, gdje prigodnim programom i polaganjem cvijeća planiraju obilježiti 33. godišnjicu zločina na zarobljenicima ovog logora.
Unutrašnjost devastiranog objekta logora “Kamenica”. Foto: Detektor
Mjesto nekadašnjeg logora “Kamenica” do danas nije obilježeno, iako su postojale inicijative iz lokalnih saveza logoraša. One do danas nisu realizirane zbog bojazni da bi ploča, kojom planiraju obilježiti logor, bila uništena.
Kozlica smatra da istina o zločinima mora biti prihvaćena, te da je njegova želja da logor “Kamenica” trajno bude obilježen, u borbi za mir i međusobno poštivanje.
“Moramo doći do tog momenta da saznamo istinu, jedni druge da razumijemo. Moramo zbog mladih generacija, ljudi koji su iza nas, da znaju šta se dešavalo generacijama ispred njih, da ne bi slučajno ponovili greške”, zaključuje Kozlica.
Prema haškim presudama koje je Detektor analizirao u Bazi sudskih utvrđenih činjenica o ratu u BiH, zatočenike u “Kamenici” su stražari tukli pendrecima i šakama, a morali su pripremati drva za ogrjev, kopati rovove i napraviti ogradu oko logora.
Državni sud je za zločine u “Kamenici” osudio nekadašnjeg upravnika ovog logora Ratka Dronjka na jedinstvenu kaznu od 15 godina, a nakon prihvatanja sporazuma o priznanju krivice, stražara i de facto vođu smjene straže Dragana Rodića na jedinstvenu kaznu od osam godina zatvora.
