U rješenju Policijske stanice Kotor-Varoš od 30. oktobra u koje je Detektor imao uvid, navedeno je kako organizatorima skupa u Grabovici zabranjuju održavanje javnog skupa, odnosno kretanje kolone vozila od sela Vrbanjci do sela Grabovica, te posjetu mjesnoj zajednici i lokalnoj osnovnoj školi.
Iz policije pojašnjavaju kako se zahtjev Organizacije porodica šehida, poginulih boraca i nestalih osoba “Vrbanja” Kotor-Varoš – Travnik, Udruženja za održiv povratak, suživot i toleranciju u kotorvaroškoj dolini i Medžlisa Islamske zajednice ove općine odbija iz sigurnosnih razloga.
Navode kako su na terenu primijetili brojne negativne reakcije boračkih udruženja i mještana.
“Održavanjem javnog skupa bilo bi realno za očekivati negativne reakcije, kako lokalnog stanovištva, tako i raznih udruženja građana, što bi utjecalo na trenutno stanje bezbjednosti na području općine Kotor-Varoš”, stoji u rješenju.
Policija smatra kako bi okupljanjem došlo do ugrožavanja sigurnosti ljudi i imovine ili opasnosti od nasilja i narušavanja javnog reda i mira u većem obimu, zbog čega zabranjuju organiziranje ovog skupa.
Jedan od organizatora obilježavanja godišnjice zločina u Grabovici Selvedin Botić za Detektor kaže da je ovo apsurdna situacija u kojoj “oni koji su direktno učestvovali u zločinima u Kotor-Varoši žrtvama zabranjuju odavanje počasti”.
“Ništa nije ukazivalo da će biti zabrana, štaviše u prvom momentu sam bio siguran da je odobrena posjeta. Očigledno ima nekih internih radnji, koje su podsticale udruženja i pojedince da raspiruju mržnju na društvenim mrežama i posebno na portalu u Kotor-Varoši”, pojašnjava Botić.
Dodaje kako ga žalosti činjenica da pojedini predstavnici lokalne vlasti zločin u Grabovici nazivaju takozvanim zločinom, koji nije dokazan.
“Dakle ja bih danas, nakon 33 godine, trebao imati obavezu da dokazujem da sam imao oca koji je ubijen u Grabovici. Moj rođak, ostali koji su izgubili braću, amidže, svoje najbliže mi moramo da dokazujemo da smo mi imali naše najbliže”, navodi Botić.
Za njega je to upravo pokazatelj da se negiranje zločina nastavlja i da nije postignuta ni minimalna dimenzija ljudskosti da oni koji imaju saznanja otkriju gdje se nalaze posmrtni ostaci članova njihovih porodica.
Načelnik Kotor-Varoša Zdenko Sakan je ranije za medije kazao kako u ovoj općini nema nijednog međunacionalnog incidenta, zbog čega im nije potreban skup kojeg grupa Bošnjaka planira 3. novembra.
“Treba voditi računa o tome da ne radimo ono što može proizvesti nove tenzije i to Kotor-Varošu ne treba”, naveo je Sakan.
Predsjednik lokalne boračke organizacije Miladin Savanović ovaj skup vidi kao provokaciju. U izjavama za nekoliko medija on je tražio da nadležne institucije zabrane ovaj skup, a dodao je da članovi boračkih organizacija najavljuju kontramiting.
“Mi ne želimo tenzije, ali mnogi borci, članovi porodica poginulih boraca kažu da će oni napraviti kontramiting ukoliko se dozvoli održavanje ovog skupa”, dodao je Savanović za Provjereno.
Botić kaže kako će organizatori najavljenog okupljanja poštovati policijsko rješenje, ali da će se svim pravnim sredstvima boriti da jednog dana dođu na mjesto stradanja njihovih najmilijih.
“Ako neće biti termin polaganja cvijeća u ponedjeljak, 3. novembra, onda će sigurno biti neki drugi koji ćemo izdejstvovati. Žalit ćemo se na ovo rješenje, iskoristit ćemo sve pravne lijekove, a i pravo da nama kao žrtvama niko ne može zabraniti, posebno ne oni koji su bili aktivni učesnici zločina u Kotor-Varoši”, poručuje Botić.
U haškim presudama utvrđeno je da su srpske vojne snage početkom novembra 1992. godine u šumi zarobile grupu od 200 ljudi, koji su sprovedeni u školu u Grabovici. Tu su razdvojeni muškarci od oko 50 žena i djece, koji su poslani konvojima. U presudi Radoslavu Brđaninu, osuđenom na 30 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti u BiH, navodi se da se “još ni danas ne zna šta se desilo s muškarcima koji su ostali u školi u Grabovici” i da se Pretresno vijeće uvjerilo da su svi ubijeni, iako nije pronađeno nijedno tijelo.
Osim ubistava oko 150 ljudi, haškim presudama su konstatovani i drugi zločini u Kotor-Varoši, odnosno ubistva u samom gradu i kod bolnice, zatim u Vrbanjcima, Hanifićima i Čirkićima, zatočavanje civila i njihovo raseljavanje te granatiranje naselja.
Posljednja presuda za zločine u ovom gradu izrečena je 25. juna 2024. godine, kada su Duško Vujičić i Duško Maksimović pravosnažno osuđeni u Sudu BiH na ukupno sedam i po godina zatvora za zločine počinjene tokom 1992. na području Kotor-Varoši. Savo Tepić i Ilija Kurušić u ovom predmetu oslobođeni su optužbi.
