Željko Pantelić je ispričao kako je u martu 1992. godine prebačen u komandu Druge vojne oblasti na Bistriku, gdje je obavljao poslove komandira auto-voda. Rekao je da su 20. aprila ubijena dva vojnika u kafiću na Bistriku nakon dužnosti, te da je komanda granatirana iz minobacača dva dana poslije.
Svjedok je rekao kako je sve počelo 2. maja “sveopštim napadom na JNA objekte”, te da su tri vojnika ubijena kod Pošte. Dodao je kako su na komandu pucali iz škole na Bistriku, te da su zapaljeni kamioni s municijom, kada je i on ranjen.
Naveo je kako im je “pukovnik Pavkov 3. maja prenio od generala Kukanjca naređenje da se spakuju jer je postignut dogovor”, te da će oko pet sati s kolonom vozila napustiti komandu.
“Ja sam bio s vojnicima u kombiju. Dok smo izlazili, okolo sam vidio naoružane ljude u maskirnim uniformama. Uključili smo se u kolonu i nakon deset metara stali”, rekao je svjedok.
Ispričao je kako su mu otvorili vrata kombija i uperili oružje u lice, te tražili da preda pištolj, što je i uradio. Naveo je kako je ta osoba na sebi imala džemper, prsluk i na glavi beretku s ljiljanima.
Kada mu je predao pištolj, vojnik im je rekao “sretno”, ispričao je Pantelić. Nakon toga je opisao kako je došla druga grupa vojnika, koja ih je izvela iz kolone vozila i bacila na asfalt te uzela novac i satove. Naveo je kako su se ispred njega čuli pucnjevi, te da je vidio na podu ubijene Branimira Petkovića i Miodraga Đukića.
“Pukovnik Zrnić je oboren udarcem pištoljem u glavu i nije davao znakove života na podu”, rekao je svjedok, navodeći kako su sve vojnike JNA tukli izvlačeći ih iz vozila i skidali im uniforme.
Nakon toga je došlo vozilo koje je povezlo Zorana Zrnića i njega s njegovim bratom Draganom u bolnicu na Koševo. Ispričao je kako Zrnić nije davao znakove života. Tu su, dodao je, došla tri vojnika koja su ga odvela u FIS u pritvor, gdje je nekoliko puta pretučen prije nego će biti razmijenjen.
Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila, optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob i Ismet Dahić, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.
Svjedok je na pitanje Odbrana o ulozi vojske, nakon što su 27. aprila 1992. Srbija i Crna Gora formirale Republiku Jugoslaviju, odgovorio kako je Generalštab bio u Beogradu, ali da “oni u Bosni nisu dobili nikakvo naređenje”.
Iz Odbrana su ga podsjetili da je tokom istrage dao izjavu kako su na komandu pucali civili, na šta je on odgovorio da to nije tačno. Naveo je kako su ih u Dobrovoljačkoj prvo zaustavili civili, a nakon toga vojska.
Pantelić je potvrdio da je organizovao odbranu komande iako nije komandovao Vojnom policijom. Potvrdio je da su nakon pucnjeva iz komande ubijena dva civila u golfu, navodeći kako su pucali vojnici iz njegove jedinice, ali da “nije nad njima imao komandu”. Priznao je i kako su zaustavljali određena vozila, poput kombija “Merhameta”, čije su vozače hapsili, navodeći kako je vidio da se u prostorijama ove organizacije vrši podjela oružja.
Na pitanje Darka Samardžića, predsjedavajućeg Sudskog vijeća, da li su pripadnici Teritorijalne odbrane bili u maju u Dobrovoljačkoj, svjedok je rekao da ne zna.
Suđenje se nastavlja 19. novembra.