Krsto Rakić je ispričao da je od kraja marta 1992. bio na odsluženju redovnog vojnog roka u kasarni “Slaviša Vajner Čiča”, a da je na Bistriku do 3. maja bio na obezbjeđenju komande.
On se prisjetio 2. maja kada se, kako je rekao, desio napad na njih, nakon čega dobijaju informaciju da se dogovorio prekid vatre. Prema njegovim riječima, u pregovore se uključio “izvjesni” predsjednik Alija Izetbegović.
Ispričao je da su napadi bili iz austrijskog parka, a da su oni na vatru odgovarali vatrom. Posvjedočio je da je napad trajao do poslijepodne, kada je naređeno zaustavljanje. Već su počeli, kako je naveo, 3. maja da se pakuju i da se formira njihova kolona.
“Naši oficiri su nam naredili da pakujemo materijalno-tehnička sredstva, da će doći konvoj kamiona iz Lukavice i da ćemo se povući jer je primirje i da niko neće ispaliti metka. (…) Naređeno nam je da oružje bude van upotrebe. Nismo prošli 200-300 metara i već su počeli sa otvorenom vatrom na nas”, prisjetio se on.
Rakić je dodao da je s njim na kamionu bilo oko 30 vojnika bez mogućnosti vojnog angažovanja iz te pozicije, a kroz ceradu je vidio da je jedan vojnik pogođen. Njihovo kretanje se odvijalo, kako je naveo, pod vatrom, da bi u jednom trenutku kamion udario u trotoar jer je vozač pogođen.
“Ljudi su počeli da padaju ranjeni, krvare. Vidio sam da je i moja garderoba šuplja, ali bez pogodaka u tijelo. Pojavljuju se tri lica na začelju kolone i naredili su da siđemo s kamiona i da predamo oružje. Ja dobijam udarac kundakom u glavu. Bio sam onesvješten i pao na trotoar. Kad sam se probudio, vidio sam da sam bez uniforme”, prisjetio se Rakić.
Opisao je da je vidio oko sebe kako ljudi “čerupaju” jadne momke, te da uzimaju njihove lične dokumente i transportne torbe. Ljudi su ih, dodaje, šutali i psovali. Nije mu poznato koliko je momaka poginulo u kamionu, ali zna da su dvije do tri osobe ranjene pored njega.
Na asfaltu je ležao dok nisu došla policijska ili vojna vozila, a iz jednog je izašao Zoran Čegar koji je, rekao je svjedok, naružio ljude jer se tako odnose prema njima. Potom je naredio formiranje špalira, te su povedeni prema FIS-u.
U FIS su povedeni preko Principovog mosta, bez uniforme, a na ulazu u salu je bio formiran špalir od civila i vojnika koji su ih udarali, dodao je on.
“Non-stop smo ispitivani, vodili su nas u neku kancelariju. Tu sam dobio lijepih batina. Dobro su me izbubali. U FIS-u sam bio 5 dana, 6. maja sam izašao”, kazao je svjedok.
Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila, optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob i Ismet Dahić, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.
Odgovarajući na unakrsna pitanja Odbrana, svjedok je rekao da je od ličnog naoružanja imao pištolj škorpion i automatsku pušku, te da su imali borbene rapove, odnosno spremnike za municiju. Pojasnio je da je oružje bilo u stanju mirovanja.
Naredno suđenje je zakazano za 22. oktobar.
