Kada je prije pet godina Tužilaštvo BiH saopštilo da ubrzano radi na opsežnom predmetu, u kojem su, osim medija koji su otkrili identitet zaštićenog svjedoka, uključena i druga lica koja su podstrekivala objavu, Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, vjerovao je da će predmet biti brzo završen s porukom da država štiti zaštićene svjedoke.
Tužilaštvo još uvijek provodi istragu i “predmet je u radu”. Kada bude donesena odluka, informisat će javnost, naveli su u odgovoru Detektoru.
Za Tahirovića je ovo, pet godina kasnije, poruka da Tužilaštvo BiH ništa ne radi na ovom predmetu.
“To je poruka svjedocima – nemojte svjedočiti pred Sudom BiH, jer nemate zaštitu”, kaže Tahirović.
Državno tužilaštvo je 2020. pokrenulo istragu protiv medija u Republici Srpskoj koji su otkrili identitet zaštićenog svjedoka, na suđenju za genocid u Srebrenici, koji je govorio o prekopavanju masovne grobnice 1996. godine.
Svjedok M-16 je 2017. dao iskaz u predmetu gdje se za genocid u Srebrenici sudilo nekadašnjim policijskim funkcionerima Miodragu Josipoviću, Branimiru Tešiću, Dragomiru Vasiću, Danilu Zoljiću i Radomiru Pantiću, koji su oslobođeni za prisilno premještanje, transport i zarobljavanje bošnjačkog stanovništva zbog nedostatka dokaza.
Tužilaštvo tada nije objavilo protiv kojih medija i pojedinaca se vodi istraga.
Portal Glas Srpske objavio je ranije da je Tužilaštvo BiH od njih, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinjeno krivično djelo “otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka”, tražilo da dostavi podatke o autoru teksta, uredniku DESK-a i glavnom i odgovornom uredniku portala.
Iz Glasa su za Detektor rekli da su dali iskaz Tužilaštvu BiH u svojstvu svjedoka ranije, ali da ih nakon toga niko nije kontaktirao.
Ovaj medij objavio je inicijale i mjesto odakle je zaštićeni svjedok. Nekoliko drugih medija, poput Radio televizije Republike Srpske (RTRS), u prvim izvještajima su naveli navodno puno ime i prezime zaštićenog svjedoka. Iz RTRS-a su za Detektor naveli kako je glavni urednik na godišnjem odmoru, a do zaključenja teksta nam nisu odgovorili da li su saslušani u Tužilaštvu BiH.
Murat Tahirović smatra kako Tužilaštvo ništa ne radi na ovom predmetu. Foto: Detektor
Darko Soldat, tužilac Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, kaže kako tužilac u ovakvim predmetima mora proaktivno djelovati. Prema njegovom mišljenju, ovo nisu predmeti u kojima se treba oslanjati na dokaze koje će dostaviti policijska agencija, već predmeti u kojima sami tužioci mogu preduzeti veliki broj radnji dokazivanja.
“Takvi predmeti obavezno trebaju biti pod nadzorom glavnog tužioca i šefa odgovarajućeg tužilačkog odjela, kako bi se zaista vidjelo da nema nikakvog odlaganja u preduzimanju radnji dokazivanja”, govori Soldat.
Za njega to činjenično nisu komplikovana krivična djela za dokazivanje i procesuiranje.
“Javno je dostupno ko je objavio identitet zaštićenog svjedoka. Ako se radi putem društvenih mreža, uvijek imate ime i prezime potpisnika ili naziv profila. Ako se radi o novinarima, imate urednika ili autora novinarskog teksta, neku osobu koju možete pozvati na odgovornost zbog takvih stvari”, ističe Soldat.
Detektor je ranije pisao kako je ovaj predmet više puta mijenjao tužioca. Najprije je nakon otkrivanja identiteta svjedoka u oktobru 2020. predmet dodijeljen tužiteljici Diani Kajmaković, a onda u aprilu 2022. prebačen tužiocu Kasimu Halilčeviću, koji je krajem te godine otišao u penziju.
Iz Tužilaštva BiH su tada rekli da treba biti dodijeljen novom tužiocu, trećem po redu. Objasnili su kako je presigniranje predmeta nakon odlaska tužioca u penziju ili na drugu poziciju sasvim normalna procedura u svim tužilaštvima. Iz Tužilaštva nisu odgovorili na pitanje Detektora ko je trenutni postupajući tužilac.
Arben Murtezić, pravni ekspert, kaže kako su vrlo česti i dugi vremenski periodi koji proteknu od takozvanog formiranja predmeta do donošenja tužilačke odluke, što je jedan od većih problema u našem pravosuđu.
“Donošenje odluka u razumnom roku je važno, ne samo u smislu ljudskih prava nego i ispunjavanja osnovnih funkcija pravosuđa. Kada se radi o predmetima koji su na bilo koji način u vezi s ratnim zločinima, to je posebno naglašeno”, pojašnjava.
Postoje predmeti za koje nije propisana hitnost u postupanju, ali treba voditi računa o javnom interesu, a pitanje poštivanja instituta zaštićenog svjedoka jeste od velike važnosti, govori Murtezić.
Kada je prije pet godina otkriven identitet zaštićenog svjedoka, veoma veliki broj međunarodnih organizacija ukazivao je na hitnost u postupanju u ovom predmetu.
Iz Misije OSCE-a u BiH naglašavaju da svjedočenje svjedoka ostaje ključna dokazna komponenta u procesuiranjima slučajeva ratnih zločina u domaćem pravosuđu. Navode da zakonodavstvo u BiH postavlja jasne standarde i kriterije za odobravanje zaštitnih mjera ranjivim ili ugroženim svjedocima, dok krivično pravo definira neovlašteno otkrivanje identiteta, ili bilo kakvo kršenje zaštitnih mjera koje je odredio sud, kao krivično djelo.
“Organi za provođenje zakona i tužilaštvo moraju preuzeti proaktivniju ulogu brzim i efikasnim istraživanjem svih takvih navoda, u skladu s principom zakonitosti u krivičnom gonjenju”, navode u odgovoru iz OSCE-a.
Arben Murtezić smatra kako su vrlo česti i dugi vremenski periodi koji proteknu od takozvanog formiranja predmeta do donošenja tužilačke odluke. Foto: Detektor
Podsjećaju na svoju dugogodišnju preporuku izvršnoj i zakonodavnoj vlasti u BiH, da osiguraju da sve tužilačke i sudske institucije budu opremljene potrebnim osobljem, infrastrukturom i resursima za efikasno i pravedno procesuiranje slučajeva ratnih zločina, posebno u vezi s podrškom i zaštitom svjedoka. U više izvještaja su istakli zabrinjavajući obrazac kršenja zaštitnih mjera koje rezultiraju otkrivanjem informacija o zaštićenim svjedocima.
“Ova kršenja predstavljaju ozbiljne rizike za sigurnost samih svjedoka i mogu odvratiti druge svjedoka da istupe u budućnosti”, poručuju iz OSCE-a.
Tužilac Soldat, koji je obavljao i dužnost oficira za vezu između Tužilaštva BiH i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Haagu, kasnije i Mehanizma, podsjeća kako je MKSJ kaznio Antu Nobila, advokata iz Hrvatske koji je bio član Odbrane Tihomira Blaškića, osuđenog za ratne zločine u BiH, zato što je otkrio ime i zanimanje jednog zaštićenog svjedoka. Nobilo je kažnjen za nepoštivanje Suda.
Za ovo djelo kažnjena je i Florence Hartmann, bivša portparolka tužioca, zato što je sadržaj, navodni učinak i povjerljivu prirodu dvije odluke Žalbenog vijeća u predmetu protiv Slobodana Miloševića objelodanila u svojoj knjizi, kao i u članku, objavljenim 2007. i 2008. godine.
“Ukoliko država nije u stanju zaštićenom svjedoku da garantuje mjere zaštite koje je svojim zakonima omogućila a sud odredio odlukama, postavlja se pitanje kako uopšte zaštititi integritet krivičnog postupka”, kaže Soldat, napominjući da u slučajevima ratnih zločina mora postojati jedan poseban senzibilitet, jer se radi o licima koja u stvarnosti mogu osjetiti ozbiljne posljedice samo zato što su pristale da kažu istinu istražnim organima.
Podsjeća da svjedoci uglavnom dolaze iz malih sredina gdje su se ti zločini desili.
Sud BiH osudio je Safeta Brkića na uslovnu kaznu od dvije godine za neovlašteno otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka iz predmeta terorizma, prihvativši sporazum o priznanju krivice koji je postigao s Tužilaštvom BiH.
Zbog otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka, na uslovnu kaznu od osam mjeseci je 2017. osuđena Branka Šekarić. Ona je na društvenoj mreži Facebook u komentaru otkrila ime zaštićenog svjedoka iz predmeta koji je vođen protiv njenog supruga.
Koliko je ovo krivično djelo ozbiljno, govori i činjenica da je propisano kao krivična djela protiv pravosuđa, kaže Soldat. Pojašnjava kako je ovo krivično djelo široko postavljeno, te da bilo koja radnja kojom se otkriva identitet, saopštava podatak o zaštićenom svjedoku, čini dostupnim javnosti kroz javno objelodanjivanje, jeste krivično kažnjiva.
“To je jedino krivično djelo u BiH gdje počinioca možete teretiti i zbog toga što vam nije rekao ko mu je dao identitet zaštićenog svjedoka. To je jedino krivično djelo gdje osumnjičeni ne uživa privilegiju da ne odgovara na postavljena pitanja”, upozorava tužilac.