Gordan Vuković je ispričao da je bio pripadnik JNA u kasarni “Viktor Bubanj”, te da su 2. maja 1992. dobili naredbu da pruže pomoć komandi vojne oblasti na Bistriku.
Ispričao je da se on nalazio u transporteru koji je izgubio vezu kada je vidio da se drugi transporteri vraćaju, jer su, kako je saznao poslije, dobili informaciju da se sprema napad na kasarnu.
Vuković je rekao da su ljudi iz njegovog transportera izašli u napadnutu komandu, te da je borba trajala do devet navečer.
Sutradan su, kako je ispričao, dobili naredbu da idu u komandu radi selidbe. U krugu kasarne je vidio 10-ak kamiona i dva UNPROFOR-ova vozila, te Aliju Izetbegovića kako ulazi u kasarnu.
Vuković je rekao da su dva transportera bila s naoružanjem, dok su ostali prevozili samo stvari.
Kako je ispričao, on se nalazio u transporteru na kraju kolone kada su se zapitali zašto je kolona stala. Kazao je da je vidio uniformisane ljude s beretkama, te je počela pucnjava, a onda im je rečeno da legnu s licem položenim prema zemlji i skinu šljemove.
“Jedan od njih je mene u glavu udario nogom”, kazao je Vuković.
Ispričao je da je, prema rasporedu, trebao krenuti u Centralni zatvor, ali da se priključio koloni koja je odvođena u salu Fiskulturnog doma (FIS), gdje su im, nakon legitimisanja, policajci rekli da ih ostavljaju Vojnoj policiji.
Nakon što su ušli u salu, kako je ispričao, u prostoriju je ušao čovjek koji je stavio stolicu nasred sale i pitao: “Ko je taj iz Foče Vuković?”, te mu je, nakon što se javio, naredio da se skine, čučne s rukama ispred sebe i stoji na prstima.
Rekao je da bi ga udarali svaki put kada spusti noge na zemlju.
Svjedok je tužiocu odgovorio da je poslije saznao da se radi o Kerimu Lučareviću, ali da ga sada ne bi mogao prepoznati.
Vuković je kazao da mu je Lučarević u sali naredio da prepozna svoje dobrovoljce, a kad je rekao da ne zna nikoga, iako je, kako je naveo, poznavao oko 40 ljudi, optuženi je naredio vojnicima da ga odvedu u svlačionicu, u kojoj je odbio pročitati izjavu napisanu za televiziju.
Tada su ga, kako je rekao, udarali, te je ponovno poslan da prepoznaje dobrovoljce. Nakon što ponovno nije pokazao na ljude koje poznaje, odveli su ga u svlačionicu i tukli čitavu noć, ispričao je Vuković.
Sutradan je, kako je rekao, vraćen u salu, gdje je Lučarević mogao vidjeti njegove modrice.
Lučarević je optužen u svojstvu komandanta Vojne policije Republičkog štaba Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine. Na teret mu je stavljeno da nije preduzeo mjere na kažnjavanju počinilaca ubistava i ranjavanja tokom napada na kolonu vojnika i civila zaposlenih u JNA 3. maja 1992. u Dobrovoljačkoj ulici, kao i njihovog zlostavljanja.
Na pitanje braniteljice Marsele Bajramović, svjedok je, između ostalog, kazao da među ljudima koje je prepoznao u sali nisu bili samo pripadnici njegove jedinice, već ih je poznavao kroz saradnju. Potvrdio je da je od januara do maja bila njihova obuka, te da su patrolirali po gradu s milicijom.
Na pitanje da li je prolaskom kraj Skenderije vidio zapaljeni tramvaj i ubijene civile, Vuković je rekao da je pored tramvaja vidio njihov transporter.
Kazao je da mu nije poznato da je u aprilu bilo granatiranje Sarajeva, te da se ne sjeća da su pripadnici JNA zarobili Aliju Izetbegovića. To je rekao i nakon što je braniteljica pročitala njegov raniji iskaz, u kome je, između ostalog, naveo da je znao za puštanje Izetbegovića.
Svjedok je potvrdio da su vojnici i oficiri u koloni nosili lično naoružanje. Objasnio je da je kasnije, gledajući na internetu izjave Kerima Lučarevića, saznao da je on lice koje je sjelo na stolicu u sredini sale, te da ne ostavlja mogućnost da to nije on. Rekao je da mu to lice nije nanosilo fizičke povrede.
Suđenje se nastavlja 26. septembra.
