Milorad Čančar, nekadašnji pripadnik Petog jošaničkog bataljona Vojske Republike Srpske (VRS), ispričao je kako je 19. decembra 1992. godine s drugim vojnicima krenuo prema mjestu Jošanica. Objasnio je trasu kojom se kretao i pored kojih lokacija je prolazio, te ispričao da je nailazio na mrtva tijela stanovnika koje je poznavao i čija imena je u sudnici navodio.
Čančar je opisao da je i kod rijeke vidio ubijene osobe.
“Jela je ležala u vodi, potrbuške, mrtva. Izbodena je sedam puta nožem u leđa”, kazao je i dodao da je njen suprug bio uboden u vrat i davao vrlo male znakove života.
Na drugoj lokaciji, kako je ispričao, pronašao je Vlatka Višnjića i pojasnio da mu je glava bila odsječena motornom pilom. Kada su izašli na brijeg na Vilinama, prema njegovom sjećanju, naišli su na još ubijenih stanovnika, među kojima je bilo i dvoje djece – Dragana Višnjić od deset godina i njen mlađi brat Dražen.
“Najstrašnija slika koja je meni ostala jeste kad Dragan [Višnjić] drži sina svog u zagrljaju, izrešetani mecima”, rekao je Čančar.
Dodao je da su došli kamioni i ona tijela koja su bila blizu puta prevezli u bolnicu u Foču, a da su naredni dan dovezena i druga tijela.
Tužilaštvo je svjedoku prikazalo i fotodokumentaciju s tijelima iz mrtvačnice na kojoj je on prepoznavao osobe koje je znao. Jedna od Odbrana je prigovorila ovakvom vidu prepoznavanja.
U unakrsnom ispitivanju, Čančar je za neke osobe koje je prepoznao potvrdio da su bile pripadnici VRS-a, dok je za druge naveo da ne zna ili da ne vjeruje zbog njihovih godina.
Svjedok je pojasnio da je znao da su te osobe pripadnici VRS-a, jer su bili u istoj jednici, ali je dodao da tada nisu bili na dužnosti. Pojasnio je da 19. decembra pola Jošanice slavi Svetog Nikolu, a pola ide na krsnu slavu.
Za zločine na području Foče, kao i Višegrada i Čajniča, počinjene u periodu od augusta 1992. do februara 1993. godine, optuženi su Ferid Buljubašić, Ahmet Sejdić, Rašid Sobo, Ševko Glušac, Zakir Jamak, Bahrudin Muhić, Adem Fehrić, Mustafa Poljo, Enver Kustura, Muhamed Liska, Sakib Čakar, Izet Sejdić i Munir Nalo, nekadašnji komandanti i pripadnici Armije BiH.
Veljko Joknić, nekadašnji kriminalistički tehničar pri Stanici javne bezbjednosti (SJB) u Foči, prisjetio se da je 19. decembra 1992. godine čuo da je bio napad na Jošanicu, te da je istog dana fotografisao tijela koja su dovezena u mrtvačnicu fočanske bolnice.
Pojasnio je da su članovi porodice vršili identifikaciju tih tijela.
“Nisu sva tijela bila pronađena taj dan i nisam ih mogao fotografisati”, rekao je svjedok, koji je potvrdio da je sačinio fotografije u fotodokumentaciji koju mu je predočilo Tužilaštvo s fotografijama za 38 osoba. Tužilaštvo mu je predočilo i zapisnik o uviđaju povodom smrti 51 osobe u Jošanici od 21. decembra 1992. godine, na kojem je svjedok potvrdio svoj potpis.
Joknić je naveo i da je drugog dana s kolegama obišao sva sela koja su stradala, gdje su napravili zapisnik o imovini koja je stradala.
Na tvrdnju Odbrane Buljubašića da nema direktna saznanja kako su stradale te osobe, svjedok je odovorio da nije išao u selo i da “zna da su ljudi stradali”. Također je potvrdio i da nije rađena obdukcija navedenih tijela.
Jednoj od Odbrana potvrdio je i da nije 21. decembra fotografisao tijela. Također je kazao i da, prilikom obilaska sela radi utvrđivanja štete imovine, nije fotografisao izgorene kuće i drugu imovinu.
Odbrana Glušca je ukazala da neke osobe na fotografijama na sebi imaju uniforme.
Suđenje će se nastaviti 30. septembra.
- Grad: Foča
- Lice: Buljubašić Ferid
- Lice: Čakar Sakib
- Lice: Fehrić Adem
- Lice: Glušac Ševko
- Lice: Jamak Zakir
- Lice: Kustura Enver
- Lice: Liska Muhamed
- Lice: Muhić Bahrudin
- Lice: Nalo Munir
- Lice: Poljo Mustafa
- Lice: Sejdić Ahmet
- Lice: Sejdić Izet
- Lice: Sobo Rašid
- Predmet: Buljubašić Ferid i drugi
- Ratni zločini
- Sud Bosne i Hercegovine
