Zdravka Gvožđar, majka poginulog Eldina, koji je imao samo devet godina, sjeća se svakog detalja iz septembra 1992. godine kada se njen sin nije vratio kući. Djeca su, priča nam, bila zatvorena mjesecima, ali tog dana je UNPROFOR rekao da će pod kontrolu staviti teško naoružanje oko Sarajeva, zbog čega su se roditelji ponadali da će biti sigurno u ulici Hamdije Kreševljakovića.
“Tu je nekada bila ‘Trasa’ umjesto ‘Meeting pointa’. Napravili su predstavu za djecu, donijeli sokove i keksove. Naravno da ćemo pustiti djecu. To je naša velika greška, što smo vjerovali svakome. Kako su djeca izašla, tako je granata s ‘Osmica’ i završila je priča. Čitav život se pitamo je li se nešto drugačije moglo uraditi”, govori Gvožđar novinarima.
Majka ga se sjeća kao nasmijanog dječaka, koji se stalno igrao i pomogao u komšiluku.
“Svaku noć legnem s njim, svako jutro ustanem s njim. Eldin je bio brat blizanac od moje kćerke, tako da je to i olakšavajuća i otežavajuća okolnost. Olakšavajuća što sam imala za koga da živim i borim se. A otežavajuća – pratiš nju kako raste, školuje se, udala se, ima djecu, i razmišljaš kako bi to sve izgledalo… Otupila je oštrica bola, međutim sve je to prešlo u duboku tugu”, završava Zdravka.
Zdravka Gvožđar na mjestu gdje je poginuo njen sin Eldin. Foto: Detektor
Osim Eldina, tog dana poginula je i Aida Grozdanić, koja je imala 11 godina, dok su druga djeca ranjena.
Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.–1995., kaže kako zločinci nisu poštovali ni konvencije ni dogovore. On podsjeća da za zločine nad građanima Sarajeva niko od direktnih počinilaca nije odgovarao.
“Nedavno su predstavnici Haškog tribunala bili u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine i razmatrali opsadu Sarajeva i zločine koji su počinjeni. Vrijeme je da vidimo da li će biti pomaka, do sada nisu uradili ništa. Nas roditelje boli što nisu podigli nijednu optužnicu. Vrijeme je da se traži odgovornost tužilaca koji rade na tim predmetima”, ističe Grabovica.
U haškim presudama je utvrđeno više od 30 incidenata granatiranja Sarajeva s položaja VRS-a, zbog čega je stradao veliki broj civila i uništeno mnogo objekata. Presudama Haškog tribunala utvrđeno je da su jedinice Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a namjerno gađale civile, sprovodeći kampanju terora koja je trajala tri i po godine.
Za zločine nad građanima Sarajeva, u Haagu su na doživotne kazne zatvora osuđeni bivši politički i vojni vođa Republike Srpske – Radovan Karadžić i Ratko Mladić – te nekadašnji komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a Stanislav Galić. Dragomir Milošević, bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa, osuđen je na 29 godina zatvora zbog terora nad civilima u Sarajevu.
Na današnjem obilježavanju su bili učenici petog razreda Osnovne škole “Vladislav Skarić”.
“Ako zaboravimo, onda smo i mi saučesnici. Moramo dolaziti u što većem broju i ove događaje obilježavati. Kada vidimo šta se dešava u Palestini, Evropa nije ništa naučila iz toga. Mlađim naraštajima treba pričati o ovome. Ne da bi mržnju stvarali, nego da uče kako se to ponovo ne bi desilo. Nema nijedne situacije koja se razgovorom riješiti ne može”, rekao je Alija Hodžić, roditelj čija je kćerka ubijena za vrijeme rata.
Tokom 44 mjeseca opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine ubijeno je više od 11.000 stanovnika, od čega, prema podacima udruženja žrtava, oko 1.600 djece.
