Ajnija Šehić za svojim suprugom Džemom traga od maja 1992. godine, kada je odveden iz vogošćanskog logora “Planjina kuća”, a njegovu sudbinu nije saznala do danas.
“Petog maja smo zatvoreni u logor, dole u Semizovac. I žene i djece za par dana su istjerani, a njih su odveli i tako da smo izgubili svaki trag”, kaže nam Ajnija, dok pokazuje fotografiju svog muža na panou postavljenom u znak sjećanja na nestale u Vogošći.
Nakon što su se rastali u Semizovcu, gdje ga je posljednji put vidjela, saznala je samo da je njen suprug odveden u logor “Nakine kuće”, u sarajevskom naselju Reljevo, te da je iz logora “Planjina kuća” izveden sa drugim logorašima i ubijen. Ajnija je tada sa kćerkom izbjegla u Visoko.
“Posljednji put sam ga vidjela u logoru, kad smo bili zajedno tamo. Od tada ništa ne znamo i još uvijek tragamo”, dodaje Ajnija.
Džemo Šehić, za kojim supruga Ajnija traga duže od 30 godina na transparentu nestalih iz Vogošće. Foto: Detektor
I pored jake kiše ona je bila jedna od nekoliko članova porodica koji su se u centru Vogošće okupili kako bi obilježili Međunarodni dan nestalih i podsjetili vlasti, ali i građane da njihovi najmiliji ni 30 godina od završetka rata nisu pronađeni. Tačnije, njih 58 sa područja općine Vogošće dio su broja 7.581 osoba za kojima se, prema evidenciji Instituta za nestale osobe u Bosni i Hercegovini, još uvijek traga.
Ema Čekić, predsjednica Udruženja “Porodice nestalih općine Vogošća” kaže kako tradicionalno obilježavanje 30. augusta, Međunarodnog dana nestalih osoba, nisu željeli odgoditi, te da su i po kiši postavili instalacije i transparente.
“Nama ne smeta, jer oni su odvođeni u nepoznatom pravcu i po kiši, i po suncu, i po snijegu. I mi kao porodice moramo znati da se to tako dešavalo i gajiti te uspomene na njih”, priča Ema.
Ona, kao i mnogi drugi okupljeni, više od 30 godina traga za svojim suprugom i smatra kako su ovakvi skupovi, ali i bilo kakve akcije koje pozivaju na pronalazak nestalih jedan od rijetkih načina kako porodice mogu da tragaju za pravdom. Ističe i kako porodice žrtava nisu zadovoljne radom institucija odgovornih za pronalazak nestalih, ali kažnjavanjem odgovornih za počinjene ratne zločine.
“Mi udruženja se borimo da ih ne zaboravimo, a institucije spavaju. Boga mi, da nije nas udruženja porodica nestalih da pričamo o tom problemu svi bi jedva čekali da ih zaborave. A mi ih ne možemo zaboraviti jer su oni dio nas, a mi dio njih. To su naše duše i slomljena srca”, dodaje Ema.
Obilježavanje ovog datuma u Vogošći završeno je simboličnim ispuštanjem 58 balona u zrak, čime su se porodice prisjetile svakog od onih za kojima tragaju, ali i poslale poruku “Kaži čovječe, nestali nisu brojke”, kojom su pozvali sve koji imaju bilo kakve informacije o nestalim da ih otkriju.
Baloni za nestale iz Vogošće na obilježavanju 2025. godine. Foto: Detektor
Tokom posljednjih godinu dana pronađena je jedna nestala osoba sa područja Vogošće. Riječ je o 26-godišnjem Mariu Đokiću, čiji posmrtni ostaci su identifikovani 32 godine nakon što je iz Vogošće odveden u nepoznatom pravcu, a prema informacijama iz vogošćanskog udruženja ukopan je početkom 2025. godine.
Međunarodni dan nestalih obilježava se 30. augusta, kao dan prisjećanja i odavanja počasti desetinama hiljada osoba širom svijeta nestalih u oružanim sukobima, zločinima počinjenim protiv čovječnosti ili usljed kršenja osnovnih ljudskih prava.
Prema Detektorovoj Bazi sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH, srpske snage su nakon zauzimanja sela u općini Vogošća, Muslimane i Hrvate lišavale slobode i držale ih zatočene u teškim uslovima u deset zatočeničkih centara u toj općini, među kojima su kasarna u Semizovcu, “Planjina kuća” u Semizovcu, Bunker “Kod Sonje” pokraj pansiona “Kon Tiki”, sportski centar, tunel “Krivoglavci”, zgrada preduzeća “Kisikana”, Distribucioni centar UPI-ja, “Nakina garaža”, hotel “Park” i UNIS-ove tvornice.
