Granata koja je izazvala požar u stanu ubila je brata i sestru Mirzu i Mirelu Hožbo, koji su imali pet i tri godine. Također, ubijeni su njihovi djed i nana Abid i Kimeta Rondić, te tetka Alma. Komšinica Jelena Vasko je, kako kaže Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992–1995, ubijena pokušavajući da spasi svoje komšije.
“Tu nije bilo vojnih ciljeva i može se reći da su zločinci ubijali građane, posebno djecu, ubijali ciljano i s namjerom. Ovo je jedan od načina da čuvamo sjećanje i njegujemo kulturu sjećanja koja je važna zbog mladih i budućih generacija. Ali ono što je izostalo jeste da taj dio historije i to dešavanje ‘90-ih godina se nije našlo u udžbenicima osnovnih i srednjih škola, što je neophodno”, kaže Grabovica.
Samir Suljević, zamjenik predsjedavajućeg Općinskog vijeća Novo Sarajevo, kaže da su u ljeto 1992. godine na Trgu heroja civili svakodnevno ginuli.
“Ovaj naš grad je pun ovakvih mjesta i to nas tjera da obilježavamo ovakve trenutke i da učinimo sve da se ovo više ne ponovi. I sve što nije zapisano, nije se ni desilo, zato vas molim da sve ovakve trenutke ovjekovječujemo pisanjem, snimanjem filmova, pričom u školama”, kaže Suljević.
Tokom 44 mjeseca opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine ubijeno je više od 11.000 stanovnika, od čega oko 1.600 djece. U haškim presudama je konstatovano na desetine incidenata granatiranja s položaja VRS-a, zbog čega je stradao veliki broj civila i uništeno mnogo objekata.
Presudama u Hagu su za kampanju terora nad civilima Sarajeva snajperskim i artiljerijskim napadima osuđeni na doživotne kazne zatvora bivši politički i vojni vođa Republike Srpske – Radovan Karadžić i Ratko Mladić, ali i nekadašnji komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a Stanislav Galić.
Dragomir Milošević, bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa, osuđen je na 29 godina zatvora.
