Nikica Todorović kazao je da su se kod njegove kuće u selu Podvinci 9. juna 1992. pojavila uniformisana lica.
“Znao sam Miralema Čengića zvanog Čenga, znao sam Samira Selimovića zvanog Domac, i Amir Murtić, njega sam iz grada znao”, naveo je svjedok.
Precizirao je da je tada ta lica znao po nadimcima, a da je s njima bio i jedan koga su oslovljavali “Mrčo” i koji je posmatrao šta rade. Naveo je da su njega pretukli Čengić i Selimović, tražeći novac, zlato i oružje, i da je Čengić tukao njegovog oca, a rođaka Slavka Todorovića htio je da zakolje.
Todorović je rekao da on tada nije imao oružje, da nije bio pripadnik neke jedinice ili član stranke. Odvedeni su u kasarnu “Ahmet Fetahagić”, gdje su prvo bili zatvoreni u podrumu, a potom u spavaonici na trećem spratu, njih 115.
“Spavali smo jedni drugima na nogama, na podu, kao sardine”, prisjetio se svjedok, dodajući da su odvedeni da se okupaju hladnom vodom poslije dva mjeseca.
Kazao je da su jedno vrijeme izgladnjivani nakon što je Asim Hamzić rekao da će biti kažnjeni jer je u kanti pronađen komad hljeba. Svjedok je izjavio da je vođen kod Hamzića na ispitivanje.
“Kad Asim pukne šamar, teško ostaješ na nogama… Kad Asim prestane, onda Amir počne… To je nogama i šakama, ne smijete se braniti, samo molite Boga da se to završi”, kazao je Todorović.
Rekao je da je nekoliko puta odveden na ispitivanje i kod Halilovića zvanog Mrčo, gdje bi bili Murtić, Čengić ili Selimović.
“Nije tu bilo puno priče, nije tu bilo puno pitanja, ja sam bio kao vreća za trening”, kazao je svjedok opisujući kako su ga udarali dok je bio na podu.
Za Mrču je naveo da ga je udarao šakama i da je bio izuzetno jak i izuzetno brz. Todorović je ispričao kako je jedne prilike vođen na radove u Poriječane, gdje ga je napao Čengić.
“Oborio me, sjeo mi na prsa i izvadio nož… Ja sam vidio moju djecu pred očima i mislio sam da je gotovo”, prisjetio se svjedok, dodajući da je Halilović rekao Čengiću da ga pusti.
Kazao je da je pušten do 24. decembra. Naveo je da je upravnik zatvora bio Zijad Kadrić, koji nikad nije dotakao njega ili nekog drugog, ali da misli da je morao znati šta se dešava.
Braniocu Izetu Baždareviću je potvrdio da lica kod kojih je vođen na ispitivanje nisu bila čuvari i da nisu bila u nadležnosti Kadrića. Rekao je da su ga i neki čuvari znali udariti, ali da ne zna da li je to preneseno Kadriću.
“Niko nije rekao negativnu riječ o Ziji”, kazao je Todorović.
Branilac Muhidin Kapo sugerisao je svjedoku da ga Čengić nije htio povrijediti, već samo preplašiti, na šta je Todorović rekao da tom prilikom nije povrijeđen, ali da mu je nož bio prislonjen na grlo.
Svjedok je kazao da tokom boravka u zatvoru nije imao preloma i da ne posjeduje medicinsku dokumentaciju o povredama. Branilac je naveo da svjedok u istrazi nije spomenuo da su mu tražili zlato i novac, na šta je Todorović rekao da možda nije pitan o tome.
Zijad Kadrić, Hajrudin Halilović zvani Mrčo, Asim Hamzić, Miralem Čengić zvani Čenga, Samir Selimović zvani Domac i Amir Murtić optuženi su za zločine počinjene u prostorijama Policijske stanice Visoko, Teritorijalne odbrane Gračanica te u zatočeničkom objektu-logoru u kasarni “Ahmet Fetahagić”.
Nastavak suđenja zakazan je za 17. septembar.
