Ratomir Maksimović kazao je da je bio oficir JNA i da je boravio u Istorijskom institutu u Beogradu do aprila, a onda je došao u Sarajevo kako bi izvukao porodicu. Naveo je da je bio na Palama, a potom došao u Komandu Druge vojne oblasti, kod komandanta Milutina Kukanjca.
Prema njegovim riječima, na Komandu se pucalo, a 3. maja dolaze Alija Izetbegović, Bakir Alispahić i Zlatko Lagumdžija.
“Ovaj Alispahić, ja ga ne znam, on je stalno održavao vezu s nekim, stalno je razgovarao”, prisjetio se Maksimović svjedočeći putem video-veze iz Beograda.
Svjedok je kazao da mu je Kukanjac dao vezu sa Ganićem, kome je rekao da više ne pucaju. Pojasnio je da 3. maja nije pucano, ali da prije toga jeste. Pred polazak kolone, kako je ispričao, čuo je kako neko govori: “Kolona će ići tamo gdje mi kažemo…”
Maksimović je rekao da su krenuli s oružjem, ali da im je naređeno da cijevi okrenu prema dolje, kako ne bi neko pomislio da namjeravaju pucati. Kazao je da je, nedugo poslije kretanja, na kolonu otvorena vatra i da su prišla određena lica koja su im naredila da skidaju odjeću.
Kako je naveo, došao je izvjesni Faruk i rekao da se ne moraju skidati. Kazao je da su ta lica bila obučena i u civilnu i vojnu odjeću. Odvedeni su u FIS, gdje je vidio jednog pukovnika s krvavim nosem. Ispričao je da je Faruk tražio nekog za razmjenu njegove sestre i zeta i da je on otišao s njim, te da je pušten 9. maja.
Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila, optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob i Ismet Dahić, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.
Ganićevoj braniteljici Lejli Čović svjedok Maksimović je potvrdio da je, po naredbi personalnog organa, upućen u Sarajevo, navodeći da bez dozvole nije mogao otići.
Čović ga je pitala da li je siguran da je razgovarao s Ganićem telefonom s obzirom da je 2. maja zapaljena Glavna pošta i da nijedna veza nije radila.
“Znam da je zapaljena… ne znam, neke su se veze održavale”, rekao je svjedok.
Na pitanja braniteljice Jesenke Rešidović, svjedok je potvrdio da je u toku rata bio u komandi Sarajevsko-romanijskog korpusa, te da je u Haškom tribunalu svjedočio na poziv odbrana više optuženih. Iako nisu dozvoljena pitanja o tome šta je on svjedočio pred Tribunalom, Maksimović je kazao da ga je general Stanislav Galić slao kod UNPROFOR-a da se žali zbog otvaranja vatre, kao i da Galić nikad nije prvi napadao.
Galić je u Haškom tribunalu osuđen na doživotni zatvor. Braniteljica Čović je na kraju Maksimovićevog svjedočenja rekla da bi tužilac trebao reagovati kada svjedok negira sudski utvrđene činjenice o teškim zločinima.
Branilac Senad Pizović predočio je ranije navode svjedoka da su kolonu zaustavile paravojne jedinice i da su ih one napale, te da je cjelokupni nosilac aktivnosti bila “sarajevska kriminalna raja”. Maksimović je neke navode potvrdio, a nekih se nije mogao sjetiti.
Braniteljici Mirni Avdibegović je kazao da je od drugih čuo za Bakira Alispahića, ali da ne zna koju je dužnost obavljao.
Maksimović se nije složio sa sugestijom braniteljice da je on bio strana sila s obzirom da je naoružan došao u nezavisnu BiH, da JNA više nije postojala, a da je komanda primala naredbe iz Beograda.
“Ja nikad nisam stranac u BiH. BiH je moja koliko i vaša”, rekao je svjedok.
Predsjedavajućeg Vijeća Darka Samardžića interesovalo je ko je kazao da pripadnici JNA nose oružje sa sobom i da li je to uobičajeno prilikom povlačenja. Svjedok je rekao da je to komplikovano pitanje.
“Nema tu dogovora, svako nosi oružje sa sobom”, kazao je Maksimović.
Nastavak suđenja je zakazan za 3. septembar.
