Svjedočeći na poziv Odbrane Sime Ličine, Marinko Dudić je kazao da je bio komandir Vatrogasnog društva dok nije mobilisan, a nakon nekoliko mjeseci se vratio u Vatrogasni dom.
“Zatekao sam Vojnu policiju… Nikoga ja nisam poznavao, viđali smo se u prolazu”, rekao je svjedok.
Naveo je da su vatrogasci koristili dvije prostorije, a da je u podrumu bio prostor u kojem bi dovodili vojnike koji nisu otišli na liniju. Prema njegovim riječima, to nije bio pritvor, već bi vojnici samo prespavali.
Kazao je da je u tom prostoru bio i izvjesni Nazif, za koga je čuo da je slučajno zalutao u srpski rov. Viđao ga je u dijelu u kojem je bilo oružje Vojne policije.
“Donosio sam mu hranu, čak sam mu posuđivao nešto novca… On je bio kao u motelu, živio je kao i mi”, rekao je Dudić.
Dodao je da je Mladen Đurić držao podrum pića u okviru Vatrogasnog doma i da je omogućavao Nazifu da nešto zaradi. Kazao je da bi Nazif jednom ili dva puta sedmično išao u grad i da je imao djevojku.
Svjedok je rekao da na Nazifu nije primijetio nikakve povrede i da je, nakon dvije ili tri godine provedene u Vatrogasnom domu, razmijenjen. Kazao je da je poslije rata dolazio u Novi Grad.
“Donio mi je litru pića, izljubili smo se”, rekao je Dudić.
Kazao je da su vatrogasna vozila bila u garaži, a da je ključ bio kod njega, te da ih niko nije mogao koristiti bez njegovog odobrenja. Odbacio je mogućnost da je u wartburgu Vatrogasnog društva voženo mrtvo tijelo.
Na pitanje braniteljice Tatjane Vasić šta bi rekao ako bi neko tvrdio da je on vozio tijelo u wartburgu, Dudić je rekao: “Kako može tvrditi nešto što nije.”
Svjedok se nije mogao precizno izjasniti kada je bio mobilisan i kada se ponovo vratio na mjesto komandira, rekavši da se samo sjeća da je bilo toplo vrijeme.
Tužioca Tarika Crnkića interesovalo je šta je bilo s vozilima dok je on bio na liniji. Svjedok je kazao da su vozila bila u garaži, a da je on ponio ključeve sa sobom. Potvrdio je tužiocu da je druga osoba bila komandir Vatrogasnog društva dok je on bio na liniji.
Na pitanje tužioca gdje su bili zarobljenici, svjedok je upitao kakvi zarobljenici, navodeći da nije bilo nikoga osim Nazifa i vojnika. Potvrdio je da poznaje određene osobe za koje ga je tužilac pitao, ali da ih nije viđao u Vatrogasnom domu tokom rata.
S Ličinom su optuženi Nedeljko Pilipović, Žarko Kalinić, Miro Bosančić te Bogdan, Žarko i Jovan Grab. Na teret su im stavljena ubistva, prisilni nestanak i nečovječno postupanje. Prema optužnici, oni su – u svojstvu pripadnika voda Vojne policije Novogradske brigade Vojske Republike Srpske – zatočenicima u Vatrogasnom domu nanosili velike patnje u periodu od maja 1992. pa do kraja marta 1993. godine.
Braniteljica Vasić pročitala je iskaz preminulog svjedoka Zorana Senića, koji je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost Novogradske brigade. On je u istrazi rekao da nije tačno da je komandovao Vojnom policijom, kao i da je preuzeo i odveo u pritvor zarobljenika Rasima. Braniteljica je napomenula da je Senić najspominjanija osoba na ovom suđenju.
Nastavak suđenja planiran je za sredinu septembra.
