Posljednja masovna grobnica sa žrtvama genocida u Srebrenici, u kojoj je pronađeno deset tijela, otkrivena je 2021. godine u Dobrom polju, 180 kilometara od Srebrenice, kaže za Detektor Sadik Selimović, preživjela žrtva genocida i istraživač Instituta za nestale BiH.
“Mnoge od tih grobnica danas je teško naći jer su zarasle i nemaju obilježja”, kaže Selimović.
U julu 1995. ubijeni su njegov otac i dva brata. Životna misija bila mu je da, radeći kao istražitelj Instituta za nestale osobe u BiH, pronađe njihove posmrtne ostatke, ali i ostale masovne grobnice, kako bi druge porodice mogle danas ukopati svoje članove.
“Pretraživali smo 62 lokacije u protekle tri godine, nadajući se da ćemo pronaći masovne grobnice, ali nismo pronašli nijedno tijelo”, kaže on.
Navodi da su mnogi lokaliteti danas nepristupačni, a da se tijela ubijenih Srebreničana koja još uvijek nisu pronađena nalaze u brojnim masovnim grobnicama.
Dok čekaju da se pronađu preostali Srebreničani, majke iz Srebrenice ne znaju ni ko je oštetio ogradu i pojas oko masovne grobnice Budak kod Potočara, o čemu je Detektor ranije pisao, iako je Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini formiralo predmet.
One su u aprilu ove godine podnijele i zahtjev Opštini Srebrenica za izgradnju spomen-obilježja na pet lokacija masovnih grobnica u Zelenom Jadru, tražeći pravo na sjećanje i istinu o genocidu. Do danas, opštinske vlasti nisu odgovorile na njihov zahtjev.
Zakon o nestalim osobama u BiH, koji postoji već 20 godina, predviđa mogućnost obilježavanja masovnih grobnica. Ova mogućnost nije često korištena.
Dijelovi tijela 14-godišnjeg Senada Beganovića, prema podacima Instituta za nestale BiH, pronađeni su u četiri masovne grobnice, uključujući i Zeleni Jadar 5.
Sedam grobnica u Zelenom Jadru, udaljenom oko 20 kilometara južno od Srebrenice, može se povezati s pogubljenjima u skladištu na farmi u Kravici, u blizini Bratunca. Tamo je, 13. jula 1995. godine, ubijeno između 1.000 i 1.500 Bošnjaka, prema BIRN-ovoj Bazi sudski utvrđenih činjenica.
Masovna grobnica Zeleni Jadar. Foto: ICTY
Tu je ubijen Juniz Gurdić, a njegova supruga Ramiza u razgovoru za Detektor kaže da su njegovi posmrtni ostaci pronađeni na Zelenom Jadru.
Područje je danas neoznačeno i teško pristupačno. Uz obje strane puta bila su raštrkana skrivena mjesta na kojima su pronađene žrtve.
Ramiza kaže da bi obilježavanje ove masovne grobnice, a i drugih, bio znak odgovornog ponašanja institucija prema žrtvama. Boli je što su mjesta gdje su pronađeni posmrtni ostaci njene djece i muža danas neobilježena, zarasla.
Priča da joj je želja da, dok je živa, pronađe i ukopa glavu sina Mehrudina.
“Sanjam ga bez glave. A nije ga majka rodila bez glave”, govori ona.
Prisjeća se kako je 11. jula, s kćerkom i ostalim ženama, krenula u jednom od autobusa prema Kladnju. Stariji sin Mustafa joj je na rastanku u Potočarima rekao da se nikad više neće vidjeti, ali ga je vidjela još jednom. Autobus se, kako kaže, zaustavio na izlazu iz Potočara.
“Pogledala sam i ugledala svog Mustafu kako sjedi na međi. Kad je vidio da gledam u njega, oborio je glavu. Tad sam se onesvijestila”, govori ona.
Ramiza kaže da je Mustafa strijeljan na farmi Branjevo kod Zvornika.
Masovna grobnica u Branjevu jedna je od prvih pet masovnih grobnica otkrivenih gotovo godinu dana nakon završetka rata. Pronašli su je istražitelji Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) na oko 130 metara od Vojne farme Branjevo, gdje je u julu 1995. pogubljeno između 1.000 i 1.500 ljudi.
Nalazi se u blizini sela Pilica, a mjesto na kojem je pronađena grobnica danas je gotovo neprepoznatljivo i teško ga je pronaći jer je usred izgrađenog sela, među privatnim kućama, poljoprivrednim poljima i malom šumom.
Preliminarno izviđanje područja izvršeno je u aprilu 1996., dok je u oktobru te iste godine obavljena obdukcija žrtava.
Masovna grobnica Branjevo. Foto: ICTY
Prema BIRN-ovoj bazi masovnih grobnica, forenzički izvještaji i iskazi svjedoka dati pred MKSJ-om, uključujući i svjedočenja ljudi koji su bili dio odreda za ubijanje, potvrdili su da su snage bosanskih Srba većinu žrtava pronađenih u grobnici Branjevo ubile sredinom jula 1995. u Domu kulture Pilica.
Glasnogovornica Instituta za nestale BiH Emza Fazlić kaže da su žrtve genocida u Srebrenici pronađene u 87 masovnih i blizu 1.000 zajedničkih i pojedinačnih grobnica.
Prema njenim riječima, 44 su primarne grobnice u koje su žrtve zatrpane odmah nakon zločina, a među njima je i tridesetak onih koje su ekshumirane po nalogu Haškog tribunala.
“Iz primarnih grobnica tijela ubijenih u genocidu u Srebrenici premještana su na druge lokacije. Tako su nastale sekundarne grobnice, njih 39. Žrtve su, osim toga, pronalažene i u tri površinske masovne grobnice, te u jednoj jami”, kaže Fazlić za Detektor.
Institut, kako kaže, nema zbirne podatke o tome koje grobnice su obilježene, a koje ne, jer većina masovnih grobnica nije pristupačna.
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci preživjelih članova porodica. Ove godine će biti ukopano još šest žrtava genocida.
Posmrtni ostaci žrtava koje će naći konačan smiraj ove godine pronađeni su, prema navodima Instituta, u grobnicama koje su otkrivene godinama unazad na lokalitetima Liplje, Baljkovica, Suljići, Kameničko brdo.
“U BiH još uvijek tragamo za 7.581 osobom, a na području Srebrenice se traži oko 1.000 nestalih žrtava genocida”, kaže Fazlić za Detektor.
Presudama međunarodnih i domaćih sudova utvrđeno je da je u srebreničkom genocidu preko 7.000 Bošnjaka zatočeno i pogubljeno na različitim lokacijama. Prvi veliki masakr desio se u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica. Nakon ovog masakra, sličan obrazac se u narednim danima ponovio u mjestima Roćević, Kozluk, Pilica i Branjevo.
Nakon ubistava, prema presudama, tijela su smještena u primarne masovne grobnice, u čemu je učestvovala Inžinjerija Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske. Od 1. augusta do 1. novembra sprovedena je operacija u cilju prikrivanja zločina genocida, a Haški tribunal je utvrdio da je izvršeno “organizovano i sveobuhvatno nastojanje da se prikriju pogubljenja tako što su tijela otkopavana iz primarnih grobnica i iznova pokopavana u sekundarne grobnice”.
