This post is also available in: English
Program je počeo okupljanjem na platou Sportske dvorane “Partizan” u Foči, gdje je odata počast ubijenim ženama. Potom su uslijedila obraćanja predstavnika Udruženja i institucija, kao i umjetnički program.
Prisutnima se obratila predsjednica Udruženja žrtava rata “Foča 92-95” Midheta Kaloper, koja je kazala da su oni koji su danas u Foči dokaz da ima nade za sve djevojčice kojima nije data prilika da odrastu i za svaku preživjelu ženu koja još uvijek traži pravdu i priznanje.
“Danas stojimo na tlu koje pamti, tlu koje nije nijemo.Tlo koje vrišti. Ovdje su nekada hodale djevojčice, igrale se. Djevojke, koje su sanjale život, ljubav, mir. Žene, koje su gradile domove, zajednicu, život. A onda je neko odlučio da njihova tijela pripadaju nekom drugome. Da njihova volja ne vrijedi. Da njihova tišina vrijedi od onih više od njihove istine. Danas smo ovdje zbog njih. Jer silovanje nije pogreška, nije nesretan slučaj. Nije stvar sramote. Silovanje je žločin ratni, mirnodopski, sistemski i najčešće nekažnjen”, kazala je Kaloper na desetu godišnjicu otkako je 19. juni Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila kao Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u sukobima.
Ovo nije dan samo žena Foče, Bosne i Hercegovine, ovo je međunarodni dan, poručila je Kaloper i dodala da, u vremenu u kojem se po svijetu započinju novi sukobi, žrtve iz Bosne i Hercegovine šalju poruke mira.
Podsjetila je kako se godinama reakcija komšija iz Foče mijenjala tokom obilježavanja ovog dana.
“Obilježavalo se to i prije, i bilo je svakakvih dobacivanja i vrijeđanja – to je ružno za širu javnost da govorim te riječi, ali mislim da su se naše komšije u Foči navikle da smo mi tu i da mi samo dođemo da se dostojanstveno prisjetimo žrtava zločina, posebno na ovaj dan, pošaljemo poruke. To i oni trebaju da prihvate, ako prihvate našu prošlost, imat ćemo bolju budućnost”, dodaje Kaloper.
Obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja nad ženama u ratu. Foto: Vlada BPK-a
Prisutnima se obratila i Medina Mehmedović Mulalić, voditeljica odjela za saradnju s državnim institucijama i NVO pri Uredu za vanjske poslove i dijasporu Islamske zajednice u BiH, kao i ministar rada i socijalne politike Federacije Adnan Delić, te potpredsjednik Republike Srpske Ćamil Duraković.
Kao dio programa izvedena je i recitacija posvećena ženama Foče, u izvođenju Rusmira Agačevića Rusa, te umjetnički performans Amaterske pozorišne scene JU “Centar za kulturu” Goražde.
Okupljeni su učestvovali u zajedničkoj šetnji sjećanja i otpora do glavnog trga u Foči, gdje je tišinom i transparentima odana počast svim seksualno zlostavljanim ženama u BiH, regionu i svijetu. Šetnja je potom nastavljena prema Ćehotinskom mostu, gdje su učesnici u rijeku Ćehotinu simbolično pustili ruže u znak sjećanja na ubijene i silovane žene.
Jedna od žrtava ratnog silovanja iz Foče je Zehra Murguz Kovačević. Progovorila je o zločinu počinjenom nad njom, kaže, u ime onih koji više nisu među živima, te kako bi se žrtve seksualnog nasilja u ratu čule i dostigla pravda.
“Svaka žena treba da progovori, da skupi snage da progovori. I meni je bilo teško da progovorim, ali sebi sam na neki način dobro olakšala pogotovo kad sam postigla minimizirajući cilj. Da kaznim, da dovedem zločinca pred lice pravde… Zaista, postigla sam mnogo toga i svaki dan ću se boriti, dok sam živa, da pričam, da kazujem, da svaka žena koja skupi snage da progovori, ja sam joj podrška i bit ću joj podrška, bilo gdje da se žena nalazi”, ističe Murguz Kovačević.
Dodaje da su pojedini zločinci i danas na slobodi, te da sudovi “slabo rade svoj posao”.
“Zločinci su koristili tako jeftino oružje – silovanje žena, koje je ostavljalo itekako teške i velike traume nad ženama. Ali žene su smogle snage, ima ih dosta, kao i ja što sam smogla snage u ime svih, i rođene i nerođene generacije, da progovorim. Da se više nikad nikome ne dogodi, ali eto, nažalost, vidimo da se događa i u svijetu – i ubijanje i silovanje i progon – i ja bih poželjela i sretna bih bila da se taj zločin jednom zaustavi i da se stavi na to tačka i da se zločinci svi kazne”, dodala je.
Prema procjenama, u ratu u Bosni i Hercegovini silovano je između 20.000 i 50.000 osoba. U dvije presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju osuđene su četiri osobe za silovanje u Foči, na ukupno 75 godina zatvora: Dragoljub Kunarac – 28, Radomir Kovač – 20, Zoran Vuković – 12 i Dragan Zelenović – 15 godina. Sud BiH je osudio 15 osoba zbog silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja, na ukupno 188 godina zatvora.
Prema presudama Haškog tribunala, žene i djevojke su držane zatvorene u Srednjoškolskom centru u Foči i dvorani “Partizan”, gdje su silovane, neke od njih višestruko. Tokom ljeta 1992. iz “Partizana” su odvođene i silovane u kući kod hotela “Miljevina” poznatoj kao “Karamanova kuća”, među tim ženama je bila i 12-godišnja djevojčica, zatim u kući u Ulici Osmana Đikića, u kuću u blizini hotela “Zelengora”, potom u Trnovačama, te u više stanova, među kojim je i onaj u zgradi “Lepa Brena”.
Iz Srednjoškolskog centra su tokom jula 1992. godine žene odvođene u kuću u Gornjem Polju i silovane. Silovanja su konstatovana u privremenom zatočeničkom objektu u Buk Bijeloj, odakle su preživjele kasnije prebačene u Srednjoškolski centar. Neke djevojke, koje su držane po stanovima, u februaru 1993. prodane za po nekoliko stotina njemačkih maraka.
Udruženje žrtava “Foča 92-95” još je prije nekoliko godina pokrenulo inicijativu za postavljanje spomen-ploče na sali “Partizan”, mjestu gdje su žene bile zatočene i silovane.
Bacanjem ruža u Ćehotinu odata počast žrtvama. Foto: Vlada BPK-a
Alen Muhić, dijete rođeno iz čina ratnog silovanja, prisustvovao je obilježavanju u Foči. Sada otac, ovaj 32-godišnjak se bori za prava silovanih žena i djece rođene kao rezultat ratnog silovanja.
“Moja majka je također silovana tu u sportskoj dvorani ‘Partizan’ 1992. godine i kao rezultat tog ratog silovanja je označilo rođenje mene u Goraždu ‘93. godine. Foča je postala simbol sistemskog seksualnog nasilja i stotine žena, djevojaka, pa čak i djevojčica od 11 godina, kao što smo maloprije čuli. To su strašne traume i valja djetetu prevariti te sve stvari”, kaže Muhić.
Njegova biološka majka ga je odmah nakon rođenja napustila, a usvojila ga je i brinula o njemu goraždanska porodica Muhić.
“Živio sam s ljudima koji su mi dali sve blagodati koje jedna porodica može da pruži kao ljubav. Međutim, uvijek sam osjećao ponos prema tim ženama jer su one nastavile da žive u tišini, tiho, njihov glas u tišini je bio najglasniji kada su svi ostali pričali na ostale teme. Ta je tema bila tabu, a i dan-danas je tabu tema. Upravo zbog te stigme u Bosni i Hercegovini, a, nažalost, ta stigma prenijela se i na nas djecu”, pojašnjava Muhić.
Alen Muhić. Foto: Detektor
Muhića uskoro očekuje i promocija autobiografske knjige “Ja sam Alen”, a za Detektor ističe da su ga priče o stradanjima žena u Foči podstakle da progovori, posebno zbog majki koje su odlučile da zadrže djecu rođenu iz silovanja. Dodaje da su te žene preživjele teška poniženja i šutnju, a njihova djeca često nisu smjela govoriti, iz straha da ih ne povrijede. Zbog toga je, kaže, napisao knjigu, da pokaže drugima da nisu sami, kao što je on dugo bio sam.
“Nadam se da smo mi počeli kao društvo rušiti predrasude i da ih razbijamo uveliko. Sami dokaz svega toga je interesovanje građana Srbije da se održe promocije moje knjige u Beogradu, Novom Sadu, Čačku, tako da smo mi spremni za to zacjeljenje na ovu temu. Ovo nije knjiga samo o Alenu. To nije knjiga mržnje, osude i bijesa. Počeli smo o tome javno da pričamo, javno da zagovaramo, zajedno sa zajednicom, ne samo u BiH već i globalno”, dodaje Muhić, koji će u julu održati promociju knjige u rodnom Goraždu.