Darinka Pijević, koja je živjela u selu Šapići sa suprugom Rajkom i zaovom Darinkom, u izjavi je rekla da su njih dvije 14. februara 1993. godine u pola šest ujutro izašle da nahrane stoku, zajedno sa jetrvom Zdravkom, kada je počela pucnjava sa Crnog Vrha.
“Shvatila sam da smo napadnuti. (…) Ja i Zdravka smo počele bježati, a Rajka je ostala u štali. Zdravka je zapomagala da je ranjena“, izjavila je svjedokinja u istrazi, objasnivši da je Zdravka imala povrede u predjelu ramena.
Ona je rekla, kako je pročitano, da je u tom periodu njen muž otišao kod rođaka da mu kaže da su napadnuti. Ispričala je da su pobjegle ispod brda kod kuća Kovačevića na Ledinama, gdje se skupljao i drugi narod iz sela.
“Vidjele smo kako se vojska kretala šumom u pravcu Goražda nakon napada“, pročitano je iz iskaza svjedokinje koja je navela da su dalje otišli prema Kulašinu u Crnoj Gori.
Govoreći o sudbini izvjesnog Čede i još dvojice mještana Šapića, u istrazi je ispričala da su zarobljeni nakon što su predali oružje pripadnicima muslimanske vojske, te odvedeni u Goražde, a kasnije razmijenjeni.
Dan poslije napada, kako je rekla, njen suprug je otišao kod porodične kuće koja je bila zapaljena, gdje su našli mrtvu zaovu Darinku, koja je imala više prostrijelnih rana u glavi. Nakon toga su je sahranili. Svjedokinja je navela i da selo nije bilo u zoni borbenih dejstava, pročitao je u iskazu tužilac Dževad Muratbegović
Ramiz Duraković je optužen u svojstvu komandanta 43. brigade Armije BiH, da nije preduzeo mjere da kazni počinioce nakon što su pripadnici brigade 14. februara 1993. napali položaje Vojske Republike Srpske (VRS) na lokalitetu Pisanica i selo Šapići, u kojem nije bilo vojnih ciljeva. Prema navodima optužnice, u Šapićima je ubijen jedan i ranjena dva civila srpske nacionalnosti te zapaljene dvije kuće.
Danis Ajkić, Durakovićev branilac, rekao je da ovaj iskaz nema dovoljnu dokaznu snagu. On je naveo da su mještani Šapića bili adaptirani na ratne uslove, jer se selo nalazilo u zoni borbenih dejstava, referišući se na ono što je Pijević rekla tokom istrage.
“Svjedokinja bez asistencije nekoga nije mogla upotrijebiti izraz ‘zona borbenih dejstava’, imajući u vidu njen nivo obrazovanja, činjenicu da je bila domaćica u to vrijeme. Iskaz je irelevantan u tom pogledu“, rekao je Ajkić.
On se osvrnuo i na navode da je njena zaova Zdravka ranjena, navodeći da je tokom svjedočenja pominjala mogućnost samopovređivanja. Ajkić je naveo da Sud treba imati u vidu da je svjedokinja Pijević bila lošeg zdravstvenog stanja tokom uzimanja izjave 2016. godine.
Radojka Golijan, vještakinja medicinske struke, prije čitanja iskaza je prezentirala nalaz i mišljenje koji je radila na prijedlog Tužilaštva BiH. Ona je, kako je objasnila, na osnovu medicinske dokumentacije i detaljnog preglada svjedokinje Pijević zaključila da ona ne može putovati iz Čajniča za Sarajevo i svjedočiti, što je Sud prihvatio.
Tužilac Muratbegović je rekao kako će, nakon izvedenih dokaza, izmijeniti optužnicu koja se odnosi na činjenični opis ranjavanja dva civila. Odbrana se ne protivi izmjenama, ali su naveli da smatraju da je kompletna optužnica neutemeljena.
Dragan Vukajlović, predsjedavajući Sudskog vijeća, rekao je da je ovim dokazni postupak završen, te da će 3. jula Tužilaštvo BiH iznijeti završnu riječ.
