Mustafa Kadrić je posvjedočio kako je na proljeće 1992. mobilisan u rezervni sastav policije u Travniku te se prisjetio kako je krajem aprila s kolegama dežurao na Vlašiću, kada su upali u relej ne znajući šta ih čeka, a potom je počelo granatiranje. Svjedok je kazao kako su pokušavali pobjeći, što im nije pošlo za rukom, pa su se ubrzo predali pripadnicima Vojske Republike Srpske.
Prisjetio se da su neki naoružani vojnici bili u uniformi, a neki u civilu te da su ih odveli na Babanovac, gdje su zadržani oko sat vremena, a potom odvedeni u zgradu Pošte u Skender-Vakufu te zatvoreni u prostoriju veličine dva sa četiri metra. Sve se ovo dešavalo 1. maja, rekao je svjedok te dodao da je ubrzo u prostoriju ušao neki oficir, koji im je naredio da se skinu.
Nakon što mu je tužilac Edin Muratbegović predočio jednu od izjava iz istrage, u kojoj je kazao da je naredbu za skidanje dao komandant, pukovnik po činu, za kojeg je kasnije saznao da se zove Peulić, svjedok je rekao kako je tada u momentu davanja izjave bio svjesniji.
Dodao je da je to lice bilo krupno, ali kako ga se generalno ne sjeća, te da je ubrzo zatvorenicima počeo psovati i vrijeđati ih.
“Znam da se samo išlo svaki dan po sobama za ispitivanje. Ja sam samo išao, sjećam se, Brki nekom”, izjavio je Kadrić te dodao da je kod njega bio samo dvije minute.
Potvrdio je svoju raniju izjavu u kojoj je kazao da ga na ispitivanje izvodi “vojnik, jedan potpukovnik, sin Peulića”, koji je bio mlađa osoba mršave građe. Potvrdio je da je čuo da se on zove Davor.
Kadrić je posvjedočio kako ga je jedne prilike tuklo jedno lice, ali kako ne zna ko je to bio. Negirao je da je njega ili druge tukao Davor Peulić te rekao da ne zna da li ga je tukla osoba po imenu Nikola Kerušić.
Boško i Davor Peulić te Petar Đurić optuženi su za zločine protiv civila i ratnih zarobljenika od maja do oktobra 1992. na području Skender-Vakufa i Travnika. Optužnica tereti Boška Peulića u svojstvu komandanta 22. lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske, Đurića kao de facto komandira Vojne policije, a Davora Peulića kao de facto komandira centra veze.
Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedok je potvrdio kako je u izjavi Tužilaštvu BiH 2016. kazao da je ranije davao izjavu SIPA-i te da je tom prilikom koristio svoj dnevnik koji je napisao nakon razmjene prema svom sjećanju.
Zoran Kisin, branilac Boška Peulića, konstatovao je da je svjedok u svojoj izjavi SIPA-i 2021. godine rekao kako se zbog zdravstvenog stanja ne sjeća dešavanja iz ratnog perioda. Nakon upita branioca Kisina – da li postoji mogućnost da im se na Babanovcu obratio izvjesni kapetan Marković, a ne Peulić, svjedok je kazao kako je bio i neki Marković.
Negirao je da se lice koje je ušlo u prostoriju, i naredilo im da se skinu, predstavilo.
Odgovarajući na pitanje Slobodana Cvijetića, Đurićevog branioca, svjedok je izjavio kako je nakon razmjene opisivao poznanicima osobu koja je ušla u prostoriju gdje je bio zatvoren te potvrdio da su mu rekli da se radi o osobi imena Nikola Krekešić, koji je bio električar.
Odbrani Davora Peulića je potvrdio da se sve vrijeme boravka u Pošti nalazio u jednoj prostoriji sa ostalima te da je sve vrijeme mogao vidjeti šta se dešava.
Suđenje se nastavlja 2. jula.
