Merdžida Salić Ahmetovski je 27. maja 1992. izgubila majku Hatidžu, koja je tada imala 60 godina. Toga dana kombi s hljebom zbog snajperskog djelovanja nije mogao doći do Skenderije, gdje su živjeli, pa je njena majka sa ostalim komšijama otišla u ulicu Vase Miskina, današnju Ferhadiju.
“Nažalost, mnogi su ubijeni, mnogi su ranjeni i to teško ranjeni, bez svojih dijelova tijela ostali, tako da je ovo bilo nezapamćeno… mislim, tad sam bila mlada… vjerujte, i svaki dan preživljavam taj nedostatak majke, baš kad mi je bila jako potrebna”, kaže Salić Ahmetovski te dodaje kako ona ne može prihvatiti da za ovaj zločin još uvijek niko nije odgovarao.
Danas, kaže, osjeća bijes, jer je iz godine u godinu gajila nadu da će počinioci ovog zločina biti procesuirani.
“Ja, kao njena kćerka i kao građanka ove države, ne mogu da shvatim da za 33 godine nije moglo da se nađe ko je počinio, ko je uradio ove teške zločine, jer ovo je nezapamćen zločin”, govori.
Masakr u ulici Vase Miskina, prema presudi Ratku Mladiću, doživotno osuđenom za genocid, terorisanje civila u Sarajevu i druge zločine u BiH, počinjen je granatom ispaljenom s položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK).
Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, navodi da je u momentu počinjenja ovog zločina na čelu SRK-a bio Tomislav Šipčić, koji je preminuo.
“Sve civilne žrtve rata i svi svjedoci koji su davali izjave dobili su nevjerovatnom brzinom na kućne adrese da se obustavlja istraga i to je jako bolno”, kaže ona.
Za terorisanje i snajperisanje građana Sarajeva osuđeni su po komandnoj odgovornosti i Radovan Karadžić, Stanislav Galić i Dragomir Milošević, ali nijedan direktni počinilac za ovaj ili druge incidente i zločine.
“U vrijeme kad se desio ovaj zločin, odnosno kad su građani grada Sarajeva bili ohrabreni posjetom ruskog ambasadora, koji je pod znacima navoda najavio primirje i prekid vatre – 27. u šest sati ujutro, nažalost, naši sugrađani, ohrabreni tom izjavom, došli su ujutro da kupe hljeb ovdje i stali su u red”, dodala je Karović, koja je sa ostalim članovima porodica ubijenih, udruženjima civilnih žrtava rata, kao i zvaničnicima prisustvovala polaganju cvijeća.
Obilježavanju godišnjice prisustvovali su i učenici Osnovne škole “Hasan Kikić” i Srednje elektrotehničke škole za elektroenergetiku.
Premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk kazao je da se ubijenih ne bi trebali sjećati jednom godišnje, te da okupljanja poput današnjeg trebaju biti opomena da se zlo više nikome ne ponovi.
“U samo jedan tren, 26 naših sugrađana je zauvijek otišlo, a 136 je ranjeno. Iza njih su ostale na desetine, stotine onih koji vole, koji pamte, koji nikada nisu prežalili. Nažalost, historija opsade Sarajeva – pokazat će se da je ovaj zločin bio tek prvi u nizu. Tragedija Ferhadije bila je samo početak masovnog ubijanja civila”, rekao je.
