Aktivisti i građani se već duže od deceniju bore za spomenik za 102 ubijene djece u Prijedoru, čiju izgradnju prijedorske vlasti ne dozvoljavaju.
“Lokalne vlasti u Prijedoru, predvođene gradonačelnikom Slobodanom Javorom, ignorišu i odbijaju svaki pokušaj inicijative roditelja ubijene djece da se nastave pregovori o spomeniku. Na taj način su zaustavili proces, dijalog i ostvareni napredak koji smo imali s ranijim vlastima”, poručuju iz Inicijative “Jer me se tiče”, koja organizira ovogodišnje okupljanje.
Iz Inicijative navode da će i dalje podržavati roditelje ubijene djece u njihovom zahtjevu da dobiju spomenik u centru grada, te pozivaju sve da podrže ovaj dan isticanjem bijele trake na ruci i na drugi primjeren način.
“Podrška građana koji dolaze na obilježavanje Dana bijelih traka je veoma važna jer roditelji ubijene prijedorske djece nisu dobili pomoć niti razumijevanje kod domaćih institucija”, dodaju iz “Jer me se tiče”.
Zbog ovakvog odnosa lokalnih vlasti, ali i drugih političara koji roditeljima ubijene prijedorske djece, kako navode, nisu pružili podršku, organizatori obilježavanja pozvali su medije da tog dana političarima ne daju nikakav prostor jer ga, dodaju, nisu zaslužili. Umjesto toga, pozivaju na sprečavanje zloupotrebljavanja ovog dana i ličnog promoviranja, te ističu da su jedine poruke koje tog dana trebaju biti poslane –- “Budimo ljudi” i “Stop diskriminaciji”.
Osim toga, osuđuju i svaki pokušaj negiranja ili osporavanja bijelih traka, kao i bilo kakve zloupotrebe ovog dana za širenje mržnje, ksenofobije i izazivanja međunacionalnih tenzija.
Dan bijelih traka organizira se u znak sjećanja na 1992. godinu, kada su Bošnjaci, Hrvati i ostali nesrbi prilikom kretanja u Prijedoru i okolici bili primorani da stavljaju bijele trake na ruke, a na taj način su označavali i svoje kuće.
Haški tribunal je u najmanje dvije pravosnažne presude utvrdio da je nesrpsko stanovništvo Prijedora bilo primorano da “u znak lojalnosti srpskim vlastima” izvjesi bijele plahte pred svojim kućama i nosi bijele marame na ruci. Tribunal je u presudama utvrdio da je više hiljada ljudi ubijeno tokom rata u Prijedoru, kao i da su kroz logore prošle hiljade Bošnjaka i Hrvata.
Za zločine počinjene u Prijedoru, Haški tribunal je osudio 17 osoba na 276 godina zatvora. Pored Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske, i Ratka Mladića, bivšeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske – osuđenih na doživotne kazne – između ostalog, za zločin protiv čovječnosti na području Prijedora, najviša pravosnažna kazna – 40 godina – izrečena je Milomiru Stakiću, bivšem predsjedniku opštine i prijedorskog Kriznog štaba. Vijeće Haškog tribunala je zaključilo da je Stakić imao važnu ulogu u etničkom čišćenju grada i formiranju logora.
U Sudu BiH je za zločine nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom Prijedora osuđeno 28 osoba, na više od 430 godina zatvora.
Ove godine, 31. maja okupljanje počinje od 11 sati u ulici Ahmeta Babića, na mjestu na kojem roditelji žele izgraditi spomenik ubijenoj djeci, nakon čega će program biti nastavljen na centralnom trgu.
