Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Kozarac, efendija Amir Mahić, za Detektor kaže da će obilježavanje početi okupljanjem kod centralne kozaračke džamije, odakle će se nakon podne-namaza formirati kolona.
“Kolona će se spustiti niz kozaračku čaršiju, aludirajući na porobljavanje koje je baš na takav sličan način bilo i u kolonama je stanovništvo spušteno prema logoru ‘Trnopolje'“, kaže on, te dodaje da se kolona neće uputiti prema “Trnopolju”, nego prema Šehidskom mezarju u Kamičanima, gdje će biti upriličen kraći vjerski program.
U prijepodnevnim satima će, kako je pojasnio Mahić, biti položeno cvijeće na spomen-obilježju ubijenim žrtvama rata 1992. u Kozarcu.
On kaže da je jako bitno obilježavati godišnjicu napada na Kozarac posebno “jer živimo u vremenu u kojem se istina pokušava negirati i nakon 33 godine“. Mahić naglašava da je potrebno budućim generacijama prenijeti istinu o napadu na Kozarac 24. maja 1992. godine, koji je rezultirao ubijanjem i protjerivanjem nesrpskog stanovništva.
“Zbog toga memorijalizacija svakog vida istine i tragedije koja se desila našem narodu je bitna da bi se u budućnosti svaki narod sačuvao od ovih elemenata zločina, ali s druge strane da se istina koju dugujemo, prije svega ubijenim i žrtvama rata, ne bi potisla iz zaborava“, kaže on.
U presudama Haškog tribunala koje je Detektor analizarao u Bazi sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH se navodi da se vojni konvoj srpskih snaga 24. maja 1992. približio Kozarcu i iz njega je otvorena vatra na kuće i kontrolne punktove, a istovremeno su sa brda ispaljivane granate.
Tokom napada i dva dana baražne artiljerijske vatre, poginuo je veliki broj civila, a srpske snage su sakupile i iz tog područja pješice istjerale cjelokupno nesrpsko stanovništvo i poslale ih u logore, dok su paravojne i vojne snage pretukle, opljačkale i ubile još mnoge druge civile Kozarca. Nakon napada, kuće su – ne samo srušene – već sravnjene sa zemljom. Pomoću teške mašinerije, razoreno je oko pola Kozarca, a uništavanje se nastavilo tokom juna i augusta 1992.
Haška vijeća su ustanovila i da su Kozarčani, koji su se predali, formirali konvoj i kasnije je došlo do razdvajanja kada su žene odvedene u “Trnopolje”, a muškarci u logore “Omarska” i “Keraterm”. Poslije napada na Kozarac, krajem maja 1992. godine, stanovnici tog mjesta, uglavnom žene i djeca, sa samo nekoliko vojno sposobnih muškaraca, dovedeni su u “Trnopolje”.
