Osmana Durić kazala je da je s porodicom živjela u Durićima i da je bio kraj maja ili početak juna 1992. kada im je otac rekao da se spakuju. Navela je da su otišli u šumu i da su se skrivali nekoliko dana, a potom je uslijedila pucnjava.
“Taj dan… imala sam noćne more od tog dana, vidjela sam moju sestru, ona je imala 16 godina, pogodio je u glavu”, prisjetila se svjedokinja, koja je tada imala osam godina.
Kazala je da su njen šestogodišnji brat i majka bili ranjeni. Kada je završila pucnjava, kako je ispričala, pozvali su ih da se predaju i izašli su do potoka, gdje su bili naoružani muškarci. Rečeno im je da sa ostalim mještanima krenu prema Vlasenici.
“Mama je puno plakala… Molila je da se vrati, da vidi da li je sestra živa”, navela je Durić svjedočeći video-vezom iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD).
Kazala je da je razdvojena od mame i brata, kao i da je od njih odvojen otac.
“Mene su ostavili u logor ‘Sušica’, bez mame, brata i oca, bez ikoga koga poznajem”, rekla je svjedokinja, dodajući da je u logoru srela tetku, sa kojom je poslije nekoliko dana otišla u Cersku.
Ispričala je kako je 1995. izbjegla iz Srebrenice i odvedena u kuću za djecu bez roditelja, gdje je bila dok njena majka nije saznala da je živa.
Prema njenim riječima, neki ljudi su nekoliko dana poslije napada otišli na mjesto gdje su stradali njena sestra Emina i drugi mještani, te su ih sahranili, a njihovi ostaci su kasnije prebačeni na mezarje u Durićima.
Kazala je da je njen djed Ahmed ostao u Durićima kada su oni otišli u šumu, jer je bio invalid i nije mogao da bježi. Navela je da je poslije dvije godine čula da je ubijen u selu, kao i još jedan stariji čovjek.
Rekla je da o ocu Osmanu ništa nisu znali do 2009. godine, kada su njegovi posmrtni ostaci pronađeni u masovnoj grobnici u Vlasenici. Kako je izjavila, imovina njene porodice u Durićima je zapaljena, i 1999. je posjetila selo.
“Sve je bilo zapušteno, nisam mogla da prepoznam gdje je naša kuća bila”, kazala je Durić, koja sada živi u SAD-u.
Svjedočila je na suđenju Živojinu Majstoroviću, Radenku Dubočaninu i Radosavu Saviću, koji su optuženi za zločin protiv čovječnosti. Prema optužnici, oni su 2. juna 1992. ili približno tog datuma, obučeni u maskirne uniforme i s čarapama na glavi, na području sela Drum, Alihodžići, Pijuci, Džamdžići i Gradina s više nepoznatih lica otvorili vatru po civilima i objektima. Tog dana su ubijene najmanje 23 osobe.
Nastavak suđenja je zakazan za 5. maj.
