Prvostepenom presudom koju je izrekla predsjedavajuća Sudskog vijeća Jasmina Lipovača, Sefić je osuđen na dvije godine i osam mjeseci, Brkić i Sarajlija na po godinu i četiri mjeseca, a Ćoragić i Mujagić na po tri godine zatvora.
Lipovača je u obrazloženju presude navela da su optuženi, kao pripadnici Prve brigade Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (NOAPZB), nečovječno postupali prema zarobljenim pripadnicima Petoga korpusa Armije RBiH tako što je Sefić, sa Admilom Mulalićem koji je u međuvremenu preminuo, krajem jula 1994. u velikokladuškom naselju Crvarevac fizički zlostavljao Rasima Hadžića, pripadnika Petoga korpusa. Kad je oštećeni pao na pod, nastavio ga je tući kundakom puške.
Mujagić je istog dana u mjestu Čaglica, naoružan papovkom, nakon što se pripadnik Petog korpusa Husein Muhić predao, psovao mu, uhvatio ga za kosu i ispalio metak u njegovu desnu natkoljenicu, nakon čega ga je s drugim pripadnicima odvukao stotinu metara do svoje kuće.
Sarajlija – naoružan automatskom puškom – već ranjenog Huseina Muhića udarao je šakama i nogama po cijelom tijelu, pa ga sa drugim pripadnicima NOAPZB-a odvezao “golfom” u kuću Miroslava Rokvića – komandu jedne od četa Prve brigade NOAPZB-a. Za vrijeme vožnje je nastavio fizički zlostavljati oštećenog.
U istom mjestu je Ćoragić, nakon zarobljavanja tri pripadnika Petoga korpusa, fizički zlostavljao Bekira Brkića i Šefika Kovačevića.
Sefić i Brkić su osuđeni jer su u mjestu Vrnograč uveli u kamion-hladnjaču, s lisicama na rukama, pet zarobljenika, odvezli ih u krug firme “Grupeks” i nastavili s fizičkim zlostavljanjem.
“Nečovječno su postupali prema zarobljenim pripadnicima, zlostavljajući ih fizički i psihički, i počinili ratni zločin protiv ratnih zarobljenika”, kazala je Lipovača, upućujući oštećene na parnični postupak sa imovinskopravnim zahtjevom.
Kako je kazala, Sud je, uzimajući u obzir olakšavajuće okolnosti, ublažio kaznu ispod zakonskom minimuma od pet godina.
Mujagić i Ćoragić su oslobođeni plaćanja troškova postupka, koje će nadoknaditi Sefić, Brkić i Sarajlija u iznosu od preko dvije hiljade maraka, po pravosnažnosti presude.
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe Vrhovnom sudu Federacije.
