Nenad Žmukić je tokom svjedočenja rekao da su Srbi i Bošnjaci u mjestu Lozje pored Goražda živjeli zajedno i držali straže do maja 1992. godine, ali su nakon toga Srbi napustili mjesto i otišli u obližnja sela.
Svjedok je rekao da su mještani imali oružja ali nisu uniforme, te da se ne može sjetiti da li su bili organizovani u jedinice Teritorijalne odbrane (TO) srpsko Goražde.
Na pitanje tužioca Vladimira Simovića da li mu je Branislav Lasica bio komandir, svjedok je rekao da se ne sjeća, ali zna da njemu niko nije davao nikakve naredbe. Prisjeća se da su svi naredbe primali od Brane Petkovića, a da je komanda bila smještena u “vikendici nekog trgovca“. Na pitanje tužioca da li poznaje Miroslava Milovića, svjedok je rekao da je kod njega bio angažovan kao vozač.
Rekao je tužiocu da nije bio prisutan dogovorima na kojima je planirana akcija na Lozje.
“Znam da su išli kod Petkovića na sastanak… Nisam bio tu, bio sam sanitet“, rekao je svjedok.
Žmukić je dodao da je tada čuo da se sprema “napad i čišćenje“ Lozja i da su komandiri predložili dobrovoljce koji će izvršiti napad, ali da je on vozio sanitetsko vozilo i čekao dovlačenje ranjenika. Dodao je da mu je Lasica rekao da dežura s još jednim doktorom te da nije vidio nikoga od komandira četa ili voda.
Posvjedočio je kako je čuo da je zarobljeno sedam ili osam Bošnjaka i da su odvedeni u improvizovani zatvor.
“Poslije je bila priča da su pobijeni u Šišetama“, rekao je svjedok.
Dodao je da se sjeća da su i žene i djeca bili zatvoreni u nekoj kući, te da je čuo da su ubijeni Edhem i Raza Delić koje je od ranije poznavao jer je kao dijete dosta vremena s njima provodio zbog gubitka oca.
Tužilac je svjedoku rekao da se njegove današnje izjave o pojedinim događajima tokom maja i juna 1992. ne slažu s ranije datim, na šta je Žmukić odgovorio da se ne sjeća šta je tačno govorio, da su njegovi potpisi, ali da je redoslijed njegovih izjava bio drugačiji.
Branislav Lasica i Miroslav Milović optuženi su da su komandovali i učestvovali u napadu na Lozje (Kokino Selo), prilikom kojeg je ubijeno oko 30 osoba. Navedeno je da su među žrtvama bili uglavnom civili – uključujući žene, djecu i starije osobe – a više desetina ljudi je odvedeno i zatočeno. Optuženi su u svojstvu komandanata jedinica Vojske Republike Srpske. Za zločin u Lozju je u drugom predmetu optužen Brane Petković.
Na pitanje Lasicine Odbrane zašto je došlo do različitih izjava, svjedok je rekao da je tada pričao pet-deset minuta, nakon čega se to prepričavalo pa se opet nastavilo sa ispitivanjem. Svjedok je dodao da je kod Lasice “u vojsci” bio 10 do 15 dana, nakon čega je prešao kod Milovića kao vozač.
Žmukić je posvjedočio da su sve jedinice tada bile u sastavu TO-a Novo Goražde i da on nije primao naredbe od Lasice. Na pitanje Milovićeve Odbrane da li je vidio optuženog tokom napada na Lozje, svjedok je rekao da ga u maju nije nikako viđao.
Nastavak suđenja je 29. maja.
