Edina Sarajlić je ispričala da su joj petorica uniformisanih i naoružanih došli u kuću u naselju Bukreš, gdje je bila sama sa bebom, i pitali da li ima još nekoga, te su obišli čitav objekat.
“Onda su mi rekli da napustim kuću jer moraju da smjeste nedužne srpske izbjeglice… I da im predam ključ”, izjavila je svjedokinja.
Nakon predaje ključa, suprug Senad je došao po nju i zajedno su otišli. Kazala je da je sa sinom otišla u Njemačku, kod svojih roditelja, u augustu 1992. godine, a da je njen suprug Senad ostao s roditeljima i bratom, i da je rekao će doći.
Sarajlić je ispričala da se sa Senadom posljednji put čula prije 23. septembra 1992. godine, kada joj je kazao da je bačena bomba. Jedan dan je zvala, dobijala vezu, ali joj se niko nije javljao, što je, kako je rekla, bilo čudno te je pozvala prijatelje, od kojih je saznala da su njen suprug, njegov brat i ostali odvedeni u noći s 24. na 25. septembar 1992. godine.
Godinama je dobijala različite informacije i nadala se da je njen suprug živ. Kasnije je pronađen u Beogradu, ukopan na Bežanijskoj kosi, a nakon identifikacije sahranjen je u Bijeljini.
“Znam da su odvezeni u toku noći, sa spavanja, na Drinu i da su ubijeni”, kazala je svjedokinja.
Sarajlić je svjedočila na suđenju Živanu Miljanoviću, Stevi Bokariću, Jovici Petroviću, Mirku Simiću, Ljubi Markoviću, Slavenku Kočeviću, Zvonku Pržulju, Milenku Samardžiji i Kosti Staniću, nekadašnjim rukovodiocima i pripadnicima policijskih snaga iz Bijeljine i Sokoca kojima se na teret stavljaju odvođenja i ubistva 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Bukreš u noći s 24. na 25. septembar 1992. godine.
Svjedok Zoran Spasojević, nekadašnji komandir policije u Bijeljini, kazao je da je došla jedinica od 20 ili 30 ljudi s područja Romanije i Sokoca i da je njihov komandir bio Duško Malović, a da su odgovarali direktno ministru.
Rekao je da su tu jedinicu zvali “šareni”.
Ispričao je da je na radiju “Sima” čuo Mirka Blagojevića da je izveo neke ljude i da su ubijeni na Drini, te da je došao na posao nakon 25. septembra 1992. godine, kada mu je načelnik Branko Stević saopštio informaciju.
“Ludi Tešić izveo je policiju da obezbjeđuje kuće prilikom razmjene”, kazao je svjedok šta mu je tada ispričao načelnik stanice.
Spasojević je, kako je rekao, tada tražio da se sprovede akcija, međutim načelnik je kazao da je to teško krivično djelo i da se time bavi Centar javne bezbjednosti, te da nikad nije došao nikakav papir, niti je svjedoku poznato da se uviđaj radio.
U unakrsnom ispitivanju svjedok je potvrdio Odbrani da je jedino komandant mogao znati šta će se desiti s ljudima koji su izašli iz kuća.
Odbrani Samardžije svjedok je pojasnio da je on potpisivao bjanko naloge, a da su ih zamjenici ili pomoćnici popunjavali.
Predsjedavajući Sudskog vijeća Dragan Vukajlović je na kraju ročišta prisutne obavijestio da je zaprimljen prijedlog Tužilaštva za spajanje ovog s predmetom “Radomir Marić”, o čemu će Sud naknadno donijeti odluku. Marić je prije nekoliko mjeseci optužen za zločine u Bijeljini počinjene u septembru 1992.
Nastavak suđenja zakazan je za 28. april.
