Vujadin Pijević, nekadašnji pripadnik Čajničke brigade Vojske Republike Srspke (VRS), u izjavi je rekao da je 14. februara 1993. bio u porodičnoj kući u Šapićima u kojoj nije bilo borbene linije, formacije ili vojnih objekata, te da je u jutarnjim satim začuo pucnjavu.
“Imao sam pušku, pa sam sporadično pucao, bez cilja jer nisam nikoga vidio”, izjavio je svjedok.
Ispričao je da je tada uputio majku do sela Kovačevići u Crnu Goru, a da se on sastao s komšijom i pripadnicima VRS-a i da su se zajedno uputili prema njegovoj kući da izvrše deblokadu. Kada su prišli do kuće, kako je izjavio, vidio je više od 10 ljudi te su počeli pucati, a nepoznati vojnici uzvratili su vatru.
Pijević je rekao da je tada bacio bombu u pravcu nepoznatih vojnika, a on se s ostatkom pripadnika VRS-a povukao do crnogorske granice.
Nakon nekoliko sati se vratio, kuća je i dalje bila u plemenu, a u selu nije bilo nikoga. U iskazu je naveo da je saznao kako je nekoliko ljudi zarobljeno, nekoliko ubijeno, uključujući i maloljetnika, a da je tijelo ubijene Darinke Pijević s njenim rođakom Rankom prenio u štalu. Naveo je i da Ranko smatra da je Darinka ubijena u napadu.
Odbrana je ukazala Sudu da je svjedok bio vojno lice, te da je navedeno mjesto u zoni borbenih dejstava, što van razumne sumnje proizilazi iz pročitanog iskaza.
“Potvrđuje i navode Odbrane da ne postoje očevidci o stradanju Darinke Pijević jer i Rajko Pijević pretpostavlja ko je ubio. (…) Svjedok ne može davati svoja mišljenja”, kazao je advokat Denis Ajkić i dodao da je Čajnička brigada bila legitiman vojni cilj.
Ramiz Duraković je optužen u svojstvu komandanta 43. brigade Armije BiH, da nije preduzeo mjere da kazni počinioce nakon što su pripadnici brigade 14. februara 1993. napali položaje VRS-a na lokalitetu Pisanica i selo Šapići, u kojem nije bilo vojnih ciljeva. Prema navodima optužnice, u Šapićima je ubijen jedan i ranjena dva civila srpske nacionalnosti te zapaljene dvije kuće.
Milan Mašić je u iskazu, koji je pročitao tužilac Dževad Muratbegović, naveo da je bio u Trpinju s komšijama i čuvao seosku stražu jer su se bojali napada “muslimanske vojske”.
Naveo je da je vidio sedam-osam vojnika, ali nikoga nije mogao prepoznati, te da su počele gorjeti kuće njegovih komšija i u Šapićima, a on se vratio u porodičnu kuću.
Tužilac je pročitao da je Mašićeva supruga Dušanka sahranjena 15. februara 1993. i još nekoliko komšija, članova porodice koji su stradali u napadu.
“Moja supruga Dušanka je bila civil, kao i ostali koji su ubijeni u napadu muslimanske vojske”, izjavio je svjedok i dodao da nije bilo borbi u Trpinju.
Odbrana smatra da iskaz navedenog nije relevantan, da nije bio u Šapićima, te da je o nekim dešavanjima čuo.
“Sama paljevina kuća ili eventualno urušavanje kuća ne predstavlja djelo ratni zločin”, kazao je Ajkić.
Svjedok Dragomir Čevriz izjavio je da je 15. februara 1993. otišao s komšijom u Šapiće i vidio da su kuće izgorjele i saznao da je poginula Darinka Pijević, a da su mu roditelji pobjegli u selo u Crnoj Gori.
Odbrana je ukazala da svjedok nije očevidac događaja te da je saznanja dobio od lica koji nisu saslušani kao svjedoci.
Iskazi preminulih svjedoka, kako je na početku naveo tužilac, čitani su iz drugog predmeta okončan u Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu.
Suđenje se nastavlja 24. aprila.
