Faruk Turkić je posvjedočio da je u januaru 1993. radio kao patolog u Zenici, te da mu je zadatak bio da izvrši spoljašnji pregled deset tijela dovezenih iz Dusine i utvrdi od čega je smrt nastupila.
Svjedok je rekao da su zaposlenici Ministarstva unutrašnjih poslova fotografisali tijela koja su kasnije identifikovana.
Tužiteljica Sanja Jukić je svjedoku predočila nalaz koji je tada sastavio, te je Turkić naveo da je na tijelu broj sedam našao sedam ulaznih otvora u predjelu grudnog koša i vrata, nastalih vatrenim oružjem sa udaljenosti veće od metar. Naveo je da je primijetio i ustrijelnu ranu na potkoljenici.
Turkić je kazao da za vrijeme pregleda nije znao o čijim se tijelima radi ali, kako je rekao, sada zna, te mu je tužiteljica Jukić predočila službenu zabilješku o identifikaciji iz 1993.
“Pod rednim brojem sedam je tijelo Rajić Zvonka“, potvrdio je svjedok ime sa službene zabilješke.
Na pitanje braniteljice Lejle Terzimehić da li može ulazne rane povezati sa izlaznim, svjedok je rekao da je to moguće jedino obdukcijom. Potvrdio je da su ustrijelne rane nanesene oružjem veće razorne moći, te objasnio da je to zaključio s obzirom na veličinu izlaznih rana. Potvrdio je da pištolj škorpion ima manju razdornu moć nego puška.
Turkić je rekao da tangencijska rana koju je naveo u opisu nije uzrokovala smrt, kao i da prelom butne kosti ne bi mogao nastati bez oružja veće razdorne moći.
Patković je, u svojstvu komandanta Drugog bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH, optužen da je – nakon što je Armija BiH 26. januara 1993. zauzela selo Dusina – ubio lokalnog komandanta HVO-a Zvonka Rajića, koji je ležao ranjen na zemlji.
Suđenje se nastavlja 11. aprila.
